Eduardo: 'Možemo proći skupinu, otvaranje protiv Brazila naša je šansa'

Prvi Mundijal kojeg se Eduardo da Silva živo sjeća je onaj iz SAD-a 1994. godine. Jedanaestogodišnji dječak koji je živio u Banguu, proleterskom predgrađu Rija, već je tada s puno strasti igrao nogomet i svim je srcem navijao za Brazil koji će tog ljeta postati svjetski prvak po četvrti put u povijesti. Eduarda je fascinirao sjajni golgeter Romario koji je predvodio tu generaciju “karioka”.

- Romario je bio moj dječački idol. Njega sam gledao na televiziji, njemu sam se divio. Pratio sam televizijske prijenose utakmica sa SP-a u SAD-u i sanjao sam poput milijuna mojih vršnjaka u Brazilu da i ja zaigram za reprezentaciju Brazila... - započeo nam je svoju mundijalsku priču Eduardo da Silva i član ukrajinskog Šahtjora.

Nezaboravan trenutak

- Romarija sam obožavao zbog lakoće kojom je postizao golove. Igrajući nogomet kao dijete pokušavao sam oponašati njegove poteze i driblinge. Zbog Romarija sam počeo navijati za Barcelonu jer je on tada tamo igrao. Imao sam sreću prije nekoliko godina na jednoj humanitarnoj utakmici u Brazilu zaigrati s Romarijom, i upoznati ga, a to je bilo nešto nezaboravno. Puno lijepih stvari doživio sam u svojoj karijeri, ali taj trenutak je stvarno bio poseban.

Čega se još sjećate s nekih prošlih mundijala?

- Pamtim tu atmosferu i strast s kojom Brazilci prate svoju reprezentaciju. I kad je bio SP u Francuskoj 1998. još sam se nalazio u Brazilu. Tu sam prvi put gledao hrvatsku reprezentaciju, ali nisam mogao ni sanjati da ću jednog dana u Hrvatskoj igrati nogomet, a kamoli da ću igrati za hrvatsku izabranu vrstu.

Kakav će onda biti osjećaj zaigrati za Hrvatsku protiv Brazila u Sao Paulu? Pripremate li se za taj trenutak?

- Utakmica na otvaranju Mundijala protiv Brazila san je svakog nogometaša. Za mene je to specifična priča jer se igra u zemlji u kojoj sam se rodio i to je moj prvi nastup na SP-u za moju drugu domovinu, koja mi je i omogućila da postanem to što danas jesam. Kad razmišljam o svemu tome, imam osjećaj kao da sanjam.

Sanjate li o tome da zabijete gol na toj utakmici?

- Ne mogu reći da sanjam o tome hoću li zabiti gol svom Brazilu, ali često razmišljam o toj utakmici i pitam se kako će sve to skupa izgledati. Jako se radujem svemu tome. Znam da će moja obitelj zbog mene navijati za Hrvatsku i to mi daje veliki motiv.

Spavao u dresu

Kakva još nogometna sjećanja nosite iz djetinjstva u Brazilu?

- Pamtim trenutak koji me odredio da budem navijač kluba Vasco da Gama iz Rija. Imao sam tri ili četiri godine kad mi je stric darovao dres kojeg onda nisam skidao sa sebe. Znate kako je to kad ste dijete, nosio sam ga danima, spavao sam u njemu.

Koja je generacija Brazila najbolja koju ste gledali?

- Najdraža mi je bila ta generacija iz SAD-a 1994. jer sam obožavao Romarija. On i Bebeto bili su sjajan tandem u SAD-u.

Kakva je današnja generacija Brazila predvođena Neymarom?

- Rekao bih da su mladi i željni dokazivanja, ali da još uvijek nisu na razini na kojoj su bile neke prošle generacije. Ova generacija ima ‘svježu krv’, imaju Neymara, ali ne samo njega ili Thiaga Silvu kojeg dobro poznajemo.

Prolazak skupine

Može li se Hrvatska nositi s Brazilom u utakmici na otvaranju?

- Siguran sam da možemo, i da je baš to otvaranje naša velika šansa. Bit će puno nervoze kod brazilskih igrača. Velika su očekivanja, a navijači u Brazilu znaju biti pomalo okrutni. Ako ne krene dobro prvih 15 minuta, počinju zviždati. Uvijek su te prve utakmice bile teške, često favoriti znaju kiksati. Hrvatska je namučila Brazil 2006., nadam se da to može ponoviti i ova generacija, ali i da ćemo izvući bolji rezultat. Zapravo, vjerujem da možemo proći skupinu pa čak biti ‘dark horse’ cijelog turnira. Imamo jaku momčad bez obzira na sve teškoće u kvalifikacijama. Imat ćemo i puno samopouzdanja, iako smo bez Mandžukića protiv Brazila, ali imat ćemo Rakitića koji je osvojio Kup Uefe i Modrića kojem želim da bude prvak Europe, iako sam navijač Barçe, i vođu u našem kapetanu Dariju Srni.

Kakvi su Meksiko i Kamerun?

- Siguran sam da će Meksikanci biti jaki, iako nisu imali dobre kvalifikacije. Ali oni imaju tradiciju, velika su nogometna sila i redovito su na velikim natjecanjima. Kamerun kao predstavnik afričkog nogometa bit će jako težak protivnik.

Jeste li bili u Sao Paulu, Recifeu, Manausu, gradovima u kojima će igrati Hrvatska?

- Ne, i meni će to biti prvo iskustvo. Otišao sam kao dijete iz Rija, a dotad nisam putovao po Brazilu. Zadnji put sam bio u Riju za Božić. Brazilci žive za nogomet, iako na utakmicama domaćeg prvenstva stadioni nisu do vrha puni. Ali kad igra reprezentacija, to je nešto drugo. Prava groznica tek slijedi.

Hoćete li ostati u Brazilu i poslije Mundijala?

- Ostat ću s obitelji na odmoru. Samo se nadam da će odmor početi što kasnije...