EUROPSKI MARŠ HAJDUKA KREĆE S MALOG WEMBLEYJA Splićani u kvalifikacije kreću s najnepovoljnije pozicije, a karte će imati tek 4500 najsretnijih

Dinamo je pobjedom u derbiju spustio Bijele na četvrtu poziciju dislociravši Splićane na početku europskih kvalifikacija. Umjesto na Poljudu, po treći put otvaranje Europe je u Dugopolju. Mali Wembley se nekoć tituliralo dugopoljski stadion službenog naziva “Hrvatski vitezovi”.

Igrali su hajdukovci na otvaranju tog “malog Wembleyja” u ljeto 2009. ni ne sluteći tada da će im Dugopolje postati europska sudbina u godinama koje slijede. Prvi put su Bijeli u Dugopolju europsku sezonu otvarali početkom srpnja 2015. Na klupi je sjedio novi trener Damir Burić, u vezni su igrali Vlašić i Caktaš, a u napadu malo poznati Kamerunac pristigao iz Sesveta. Zvao se Franck Ohandza.

- Imali smo novu momčad, 1:1 iz prve utakmice u Estoniji i pun stadion kao energetski pokretač. Nismo mogli pogriješiti u takvoj atmosferi - prisjetit će se Burić tog 9. srpnja 2015. kada je Hajduk sa 6:2 deklasirao Sillamae Kalev.

Sjećanja su još svježa...

- Na poluvremenu smo u zadnjim trenucima stigli do 2:2 iz slobodnog zdarca Mije Caktaša. Ali, rekao sam igračima “zalijepit ih za zid, idemo odigrat muški”. Kada je nakon 3:2 stigao huk s tribina malog stadiona, Estoncima više nije bilo pomoći. Do kraja je jedino pitanje bilo s koliko ćemo ih razlike dobiti - ispričao je Burić.

Je li nakon svega izrečenog Dugopolje hendikep ili je europsko otvaranje na malom stadionu 15-ak kilometara od Poljuda dodatni poticaj za Bijele? Po Burićevu iskustvu, prije svega poticaj.

Goran Mehkek / CROPIX / CROPIX

- Nije Dugopolje hendikep, tim više što će se igrati protiv nekog od suparnika koji nema atraktivno ime. Mali problem može biti manjak mjesta na tribinama s obzirom na uvijek velik interes navijača za ljetne kvalifikacije. Međutim, što se tiče samih igrača, njihova pristupa i ozračja koje se stvara u Dugopolju, za nas je igranje na tom stadionu bio dodatni plus. Atmosfera je bila čudesna, gosti u takvom ozračju teško dišu.

Sve je jasno, poglavito kada je s druge strane momčad koja je kvalitetom inferiorna. Hajduku bi Dugopolje trebalo biti odskočna daska za nastavak europske priče. Međutim, priča oko Ultra music festivala i svih posljedica koje ostaju nakon održavanja tog spektakla elektroničke glazbe ne prestaju njegovim završetkom sredinom srpnja. Jer, nakon toga dolazi problem s obnavljanjem poljudskog travnjaka.

- Uh, to je bio veći problem nego igranje u Dugopolju - iskreno će priznati Burić.

Muke s terenom

Ispričao je s kakvim se nedaćama susreo samo tri dana prije utakmice s Koprom, drugim protivnikom Bijelih u eurokvalifikacijama tog ljeta.

- Utakmica se igrala u četvrtak, a ja sam u ponedjeljak ujutro izašao na travnjak i ugledao prizor koji me ozbiljno zabrinuo. Moram reći da sam se preplašio kada sam vidio sve one trokute i kocke na travi, pa dio travnjaka koji se pretvorio u neku žutu neprepoznatljivu masu. Pomislio sam: “Moj Bože, pa nećemo valjda na ovom terenu igrati utakmicu u kojoj moramo dominirati.” Ali, spasio nas je gospodin Maslov iz tvrtke Jadro koja je održavala travnjak. Uvjeravao me “trener, bit će sve u redu”. Nisam u prvi tren vjerovao, međutim nakon tri dana uspjeli su Maslov i njegovi djelatnici napraviti malo čudo, osposobiti travnjak da bude u jakom pristojnom stanju za odigravanje nama jako važne utakmice.

Igranje u Dugopolju nije hendikep, ali poljudski travnjak treba dovesti u normalno stanje nakon Ultre. To je sukus iskustava Burića od prije četiri godine. Spasila je tadašnjeg trenera Bijelih tvrtka Jadro, ali recimo, Kopić nije bio te sreće prošle godine. Igrali su Bijeli protiv Steaue početkom kolovoza na terenu koji ni nakon mjesec dana od Ultre nije doveden u “redovno stanje” koje bi jamčilo igranje. Sličnih problema je imao i Tudor prije šest godina, stalno je travnjak nakon Ultre bio problem.

- Rekao bih da smo mi tog ljeta imali najviše sreće, ali očito smo imali i ljude koji su znali pravodobno reagirati - dodao je Burić.

Za kraj je ostalo i treće pitanje, a to je rani početak sezone i održavanje forme kroz dugu jesen. Hajduk je u ljeto 2015. s Europom krenuo 1. srpnja u malom mjestu Rakvere u Estoniji.

Ove godine će ždrijeb 19. lipnja u Nyonu odrediti Hajdukov europski put kroz kvalifikacije u 1. i 2. pretkolu.

- Svi su govorili kako je teško igrati tako rano, a mi smo te sezone zaradili 860.000 eura od UEFA-e. Igrali smo osam utakmica, od prvog pretkola smo došli do play-offa. Kasnije, čim je Europa završila, nastavili smo u sjajnom ritmu kroz rujan i listopad.

Te jeseni posljednji je put Hajduk zasjeo na prvo mjesto u već “zreloj” fazi prvenstva. Forma se držala na visokoj razini do početka studenoga. Pet mjeseci hajdukovci su bili u top-formi barem u jednom natjecanju. Iz Dugopolja su krenuli početkom srpnja, a europski put su okončali na Poljudu krajem kolovoza.

Dobili su obje

Bit će gužva na startu, samo 4500 najsretnijih imat će ulaznice za Dugopolje. Tako je bilo prije četiri sezone, tako je bilo i protiv bugarskog Levskog pred dvije godine. Oba puta Hajduk je slavio, 6:2 s Estoncima i 1:0 protiv Levskog. Može Hajduk pobjeđivati i u Dugopolju... Atmosferu će imati, a kvalitetnu momčad moraju sami posložiti.