GUST RASPORED Susreti s Argentinom i Italijom su razlog za uživanje, a ne glavobolju

Glamurozan paket-aranžman utakmica kakav pomazi generaciju reprezentativaca jednom u pet ili deset godina neočekivano je ovih dana izrastao u problem HNS-a i navodnu izbornikovu noćnu moru. Argentina i Italija, Messi i Pirlo, u razmaku od samo četiri dana u navijačkom svijetu sinonim su za sjajnu zabavu, a u percepciji igrača izazov par excellence i dobra podloga za priče koje ćete jednog dana pričati unucima. Ili se ipak varamo?

Jer nakon što je Argentina uvrštena u kalendar nacionalne momčadi (12. studenoga, London) kao odskočna daska za kvalifikacijski dvoboj na San Siru (16. studenoga), Niko Kovač ispisao je toliko friških pozivnica igračima da ima uzvanika za bolju svadbu, kamoli za nogometnu momčad. Na novinskim se stupcima nakon toga očekivano počelo ironizirati da bi Di Mariju i Agüera na Upton Parku trebali osujetiti Mato Jajalo i Marin Pašalić uz ispomoć debitanta Marina Leovca s obzirom da će Modrić, Mandžukić, Srna i društvo čuvati snagu za “azzurre”...

Nule u ugovoru

Šira javnost, ali i neki bliski suradnici Davora Šukera, još uvijek čekaju predsjednikov odgovor na pitanje kako je i zašto Argentina iznenada uskočila na mjesto SAD-a. Jesu li dobronamjerni savjetnici obavijestili predsjednika da je nezgrapno slaviti baš 24. godišnjicu povijesne utakmice s Amerikancima i da se konfete u pravilu ispaljuje prilikom okruglih obljetnica; evo recimo, 20 godina je prošlo od onog maksimirskog dvoboja s Maradoninom Argentinom? Ili je stvar prozaičnija i tiče se broja nula iza prve znamenke u ugovoru?

Kakav god odgovor Šuker ponudio, ishodište će na koncu svejedno ostati isto. Ako je Savez već u kalendar ugradio prijateljsku utakmicu u ovom terminu, ako su sve te učestale promjene gradova, aviona i hotela nužno zlo za igrače, Argentina je u svakom slučaju atraktivniji izbor od SAD-a.

Boksačka vreća

I pouzdaniji lakmus za Niku Kovača uoči sudara s Antonijom Conteom. Bojazan da bi Messi i društvo u sparingu mogli tretirati Hrvatsku kao boksačku vreću obično je širenje panike. Izbornik, naime, neće ovu utakmicu početi s eksperimentalnim sastavom, između ostalog i zato što naši vodeći reprezentativci žele ovaj meč upisati u biografije, a nakon toga žele i na zidove izvjesiti neke od cjenjenijih suvenira svjetskog nogometa.

Briga nad manjkom vremena za odmor i rekuperaciju između dvije utakmice zvuči pomalo nategnuto, kao da Kovač slaže formaciju od porculanskih figurica. Pogled u retrovizor kaže da su se svi izbornici nacionalne momčadi u proteklih dvadesetak godina susretali s ovim problemom i da se većina njih elegantno probijala kroz paket-aranžmane. Samo je Igoru Štimcu ovaj NBA raspored ostao u lošem sjaćanju. Nakon što je započeo mandat s dva rujanska uspjeha (Makedonija 1-0, Belgija 1-1) pa nadogradio rezultat s dvije pobjede sredinom listopada (Makedonija 2-1, Wales 2-0) i još dva trijumfa u ožujku 2013. godine (Srbija 2-0, Wales 2-1), Štimac je izgubio obje utakmice na početku lipnja (0-1 protiv Škotske i Portugala), na koncu i dvije sredinom listopada (Belgija 1-2, Škotska 0-2) što ga je koštalo otkaza...

Zbirka Slavena Bilića u ovom je pogledu puno šarenija. Znali su njegovi “vatreni” potonuti u blatu Skoplja da bi samo četiri dana kasnije osvojili Wembley (studeni 2007.). Znali su, međutim, i pobijediti Bjelorusiju pa nekoliko dana kasnije inkasirati porciju protiv Engleza (1-5, rujan 2008.).

Adrenalinska zabava

Statistički pregledi kažu da se Zlatko Kranjčar najlakše probijao kroz zamke gustog kalendara. U jednom je potezu Cico pobjeđivao Mađare i Šveđane (rujan 2004), zatim Islanđane i Maltežane itd.

Na koncu, Niko Kovač je u studenome prošle godine apsolvirao dvije utakmice doigravanja s Islandom, u listopadu je za četiri dana sredio Bugarsku i Azerbajdžan. Sljedeći mu paket-aranžman napokon nudi priliku za malo adrenalinske zabave. Argentina i Italija kao razlog za uživanje umjesto za glavobolju...