Još jesenas je Zoran Mamić kazao kako bi Dino Perić mogao biti najveće proljetno Dinamovo pojačanje, davši time psihološku podršku stoperu povratniku nakon operacije koljena.
Prošla su tri mjeseca od Perićeva povratka igranju u Kupu u Ferdinandovcu, skupio je četiri nastupa u Europskoj ligi, a po dva u Prvoj i Drugoj HNL te Kupu. Trenutno su u rotaciji ispred njega Theophile-Catherine i Lauritsen, no gust je raspored, a obojici prijeti treća javna opomena i brzo će 26-godišnji 197 cm visoki stoper rođen u Osijeku do nove prilike…
- Vratio sam se, ali ne mogu reći da sam prezadovoljan, jer osjetio sam da mi fali eksplozivnosti i još nekih stvari, tako da mi je stanka baš dobro došla. Odmorio sam se nakon naporne godine rehabilitacije, tako da sada želim fino proći pripreme, pripremiti noge, pripremiti cijelo tijelo, baš osjećam da se dižem, snažniji sam.
Najvažniji nastup bio je onaj u Moskvi, dok ste još bili “friški” povratnik?
- Da. Tada sam još igrao više na svježinu. Pokušao sam odigrati na iskustvo, dobro se postavljati, pokušati se šparati, nešto su me i leđa zatezala nakon toga, pa sam malo bio ispao iz planiranog ritma, no na kraju sam zadovoljan skupljenom minutažom. Dobar mi je to temelj dalo za dalje nakon sedmomjesečne stanke, osjetio sam i teren i suigrače i suparnike, vratilo mi se samopouzdanje i - idemo dalje.
Spomenuli se pripremu nogu, jesu li vam se mišići vratili u ravnotežu?
- Već sam jednom prošao tu ozljedu, pomoglo i je to iskustvo. Nema straha, treniran, dajem maksimum, a ostalo je na Bogu, na budućnosti što nosi.
Promijenila se momčad od prošle veljače, jedino je Theophile konstanta. Dilavera je zamijenio Lauritsen, kako ste ga doživjeli?
- Prije svega mi je drago kad osjetim da je dobar dečko, onako, pozitivna konkurencija. Pokazuje na terenu da je odličan igrač, a ja sam znao kad sam se ozlijedio da me neće čekati mjesto, da ću se trebati ponovno dokazati. A najveći mi je gušt kad se moram boriti s dečkima koji su dobri karakterno, odgovara mi takvo pozitivno nadmetanje.
Lani je Gvardiol još bio dječak, a gle ga sada, muškarac!
- A da, to je i ono, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Joško je počeo igrati kad sam se ja ozlijedio, Bogu hvala, igra odlično, vrijedan je tog novca za koji smo ga prodali. Znao sam da je odličan i vjeruje da će napraviti ogromnu karijeru, samo treba nastaviti i dalje ovako raditi.
Bit će i neizvjesnije prvenstvo?
- Pa da. Osijek se digao, Gorica i Rijeka su odlične, u Hajduku je došlo do smjene, baš je dobra konkurencija, ova će polusezona biti dosta napeta. Mi imamo puno utakmica, no svima je gušt ovako. Ima nas puno, svi smo željni igre. I naravno, idemo ponovno osvojiti prvenstvo.
Bili ste doma u Osijeku, očekuje li cijela Slavonija da “bijelo-plavi” osvoje prvenstvo?
- Očekuju, da. I dat će oni sigurno sve od sebe, ali mi smo kvalitetna momčad, puno nas još utakmica čeka, ritam je strašan i daleko je još razmišljati i o Krasnodaru, a kamoli o naslovu. Najbitnije je svako nadmetanje odraditi maksimalno kvalitetno.
Prije osam godina ste napustili Osijek, neće valjda postati prvak dok ste vi u Dinamu?!
- Nadam se da neće, da!
Krasnodar? Bilo bi lijepo ponoviti osminu finala, pogotovo ako se vrate gledatelji?
- Slažem se, da. Zbog njih se igra i osjeti se kad ih nema. Svi smo bili tužni kad smo ispali od Ferencvarosa, ali sjećam se da sam govorio “nema što, idemo sad proći što je dalje moguće u Europa ligi”. I ostvarili smo već sad lijep rezultat, sad praktički navikavamo navijače na to proljeće. Krasnodar je sigurno dobra momčad. Pratio sam im samo rezultate, no čuo sam se s Morom, veli da su baš jako dobri, da igraju lijep nogomet i da tablica ne daje pravu sliku njihove vrijednosti. Mi smo u zadnja dva mjeseca pokazali da smo odlični i respektiramo svakog, kao što kaže šef, no nikog se ne bojimo.
“Kliknula” vam je obrana u zadnja dva mjeseca, koliko je bilo dodatnog rada?
- Konstantno se radi na obrani, i četiri igrača zadnje linije i cijela momčad, što je i najbitnije. Slično kao kad se napadačima otvori pa počnu zabijati, tako je i nama raslo samopouzdanje neprimljenim pogocima, osjećala se sve bolja energija, kohezija, a to je temelj dobre momčadi. Mi smo to stvorili i zato su nam i rezultati bili takvi.
Lani vas je ozljeda strefila kao reprezentativca, na prvu smo pomislili “ode Euro”. No vratila se prilika svima koji ste se lani ozlijedili!
- Meni je bio najbitniji povratak, a sad mi je najbitnije izboriti se za mjesto u Dinamu, davati maksimum i pokušati se vratiti što prije na razinu igara kakve sam imao. A ovo ostalo nije na meni. Gledam sebe, a svima nam je želja i san igrati za reprezentaciju na velikom natjecanju. Usredotočen sam na pripreme, podizanje forme i to je to.
Komentari (0)