Napokon tri boda i na Poljudu. Poslije više od četiri mjeseca zabilježio je Hajduk pobjedu na svom terenu. Ove sezone tek treća u deset utakmica. Svladali su Varaždin i dvaput Istru 1961...
Je li pobjeda ponudila i neko ohrabrenje za Tramezzanija, neki pomak? Nažalost, nije. Ako smo poslije uspjeha na premijeri u Šibeniku konstatirali da je Hajduk čvrst i discipliniran, a nakon poraza u Maksimiru da momčad pokazuje igru koja ipak budi optimizam, poslije Istre možemo reći da su jedino bodovi vrijedni pamćenja.
Negledljivi nogomet
Hajduk je drugo poluvrijeme proveo u velikom strahu, povukli su se Bijeli pred vrata Posavca, branili minimalno vodstvo sa svih deset igrača. Uspjeli su sačuvati bodove, nisu primili pogodak i to je jedina pozitivna činjenica iz utakmice koja će se brzo zaboraviti. Hajduk je bio bolji s Istrom nego protiv Lokomotive, ali takve utjehe nisu vrijedne spomena. Jedina razlika te dvije utakmice jest konačni rezultat jer oba susreta bila su teško mučenje u svih 90 minuta. Bijeli s Lokomotivom nisu znali kako zapucati na vrata, a protiv Istre su se namučili kako sačuvati vlastitu mrežu. Ono što je zajedničko za obje utakmice jest - negledljivi nogomet. Nešto sasvim drukčije od onoga što su hajdukovci pokazali protiv Šibenika i Dinama...
Što je realnost Hajduka, pitanje je na koje bi nam odgovor mogla ponuditi dva sljedeća gostovanja. Sutrašnje u Osijeku i utakmica u Rijeci za pet dana. Dva vezana, iznimno teška gostovanja slijede Tramezzaniju u njegovom pokušaju podizanja ekipe. S Istrom je na klupi odmorio kapetana Caktaša, a vratar Kalinić je preležao kratku virozu. Caktaš i Kalinić su jučer otputovali s momčadi u Slavoniju, kompletan je Hajduk za ogled s drugoplasiranim Osijekom. Momčad na okupu, imperativa nema i prava je prigoda da Tramezzani pokaže kakav je ustvari njegov Hajduk.
Momčad je ove sezone iskazala niz manjkavosti, u više navrata se pokazalo da kvalitetom nije dorasla visokim klupskim ambicijama, ali također je pokazala da može ravnopravno igrati s najjačima. Motiviraju se hajdukovci na Osijek, Dinamo i Rijeku, a problema imaju protiv ekipa s dna ljestvice. Primjerice, Osijek su dobili u Gradskom vrtu na startu prvenstva, a na Poljudu su neiskorištenim jedanaestercem na samom kraju utakmice ostali bez pobjede. Ako već ne mogu protiv Istre i Lokomotive, u Osijeku bi trebali pokazati i ono “drugo lice”.
Takvih oscilacija s “dva lica” imali su u više navrata tijekom sezone, makar u segmentu igre ako ne rezultata, stoga nije nerealno očekivati da se i sutra u Gradskom vrtu mogu predstaviti u puno boljem izdanju nego li je to bio slučaj u dva posljednja domaća dvoboja protiv momčadi sa začelja. Strah od pogreške evidentan je u utakmicama sa slabijim momčadima, a tog straha Bijeli su očito lišeni kada igraju protiv boljih, onih iz vrha. Evo im prilike s Osijekom, jer ono što su odigrali protiv Istre ne zaslužuje ozbiljniju analizu. Trka i želja su neupitni, ali nogomet se igra s loptom.