Pitanje desnog beka na Poljudu je bilo otvoreno čim je Josip Juranović ljetos otišao u Legiju. Godinama je popularni Jura pokrivao tu poziciju, a Hajduk je iz sezone u sezonu neuspješno pokušavao isprofilirati njegovog nasljednika.
Tako je Hari Vukas je već u 1. kolu protiv Istre 1961, na veliko iznenađenje, tu ulogu povjerio Marinu Jakolišu (24), mladiću koji je u Hajduk došao kao centarfor U-21 reprezentacije Hrvatske. A kako nesretni Jakoliš ima pregršt igračkih vrlina - veliki je profesionalac, radnik, ima odličnu brzinu, dobru tehniku - ali nikako nije gol igrač, Vukas mu je pružio priliku za zidanje nove karijere.
Noć bez sna
Danas Jakoliš kao desni bek iza sebe ima 16 prvoligaških utakmica. U njima nije zabio gol, nije ga ni namjestio, ali imao je dosta dobrih rola, ponešto i loših, otprilike dvije grozno loše, ali ukupni je dojam bio zadovoljavajući. Recimo da je zaslužio prolaznu ocjenu, nešto između dvojke i trojke. Da nije bilo one nesretne utakmice s Rijekom i teško objašnjivog Jakoliševog “blackouta”, kad ga je kod pogotka Riječana preletjela lopta koja je letjela “cijelu vječnost”, dobio bi čvrstu trojku. Ovako je Hajdukovog trenera Boru Primorca najprije natjerao na noć bez sna, a onda i da se dobro preispita Jakoliševa uloga na tom boku. Profesionalac s 24 godine ne bi smio na takav način griješiti...
U prvom pripremnoj zimskoj utakmici protiv Solina Jakolišu je pripala uloga desnog krila. Priliku na beku dobio je Vicko Ševelj (20), Dubrovčanin koji je sa 16 godina došao na Poljud. Ševelj je jesenas igrao za Hajduk II, a posljednjih je nekoliko kola dobio kapetansku vrpcu, što je bio signal da je trener Despotović zadovoljan s njegovim igrama. Ševelju na ljeto istječe ugovor i očito je Boro Primorac odlučio pružiti mu šansu da pokuša uvjeriti ljude u klubu kako ima klasu dostojnu prve momčadi, a onda i novog ugovora. Protiv Solina nismo vidjeli ništa posebno, Ševelj je solidno odradio svojih 45 minuta, ali teško da je i Primorac nešto pametniji po pitanju njegove kvalitete.
Ima Hajduk na desnom boku i Darka Todorovića (23), igrača posuđenog iz RB Salzburga, ali u moru loših jesenskih izvedbi kompletne momčadi, njegova je u ukupnom dojmu po mnogima bila najslabija. Stoga ga praktički nitko ne vidi kao nekog tko bi trebao imati značajniju minutažu na proljeće.
Cipetić izabrao Lokose
Svjesni vidljivog problema na tom boku, u Hajduku su pogledali što sve nudi tržište. Proteklih dana spominjao se mogući dolazak Branimira Cipetića (25) iz Širokog Brijega. Cipetić je Hajdukovo dijete koje je još s 18 godina otišlo u Španjolsku u kojoj mu karijera nije otišla u željenom smjeru. Prije godinu i pol dana stigao je Široki te je odličnim igrama zaslužio poziv za BiH reprezentaciju, u kojoj se odmah nametnuo kao prvi izbor. U Hajduku ga ipak nisu vidjeli kao “sigurno” pojačanje, a Jakobušić i Nikoličius imaju čvrsti dogovor da će dovoditi isključivo igrače za koje vlada čvrsto uvjerenje da su pravi izbor. Cipetić se na koncu zaputio u Lokomotivu, u kojoj bi trebao biti nasljednik Frana Karačića.
Rad i strpljenje
Tako se Hajduk opet vratio Jakolišu i Ševelju, iako prijelazni rok tek počinje, a trajat će punih mjesec dana. Možda se pojavi neka opcija, iako je i bekove sve teže pronaći. Posebno one koji bi Hajduku mogli donijeti nešto više u igri. Međutim, drugi dio sezone realno će otvoriti netko od ovog dvojca. S tim da bi po svemu Jakoliš trebao biti taj koji ima prednost. Mladić koji je cijelu karijeru bio centarfor ipak se iznenađujuće solidno snašao na beku, a “propadanja” koja su mu se događala pripisat ćemo “porođajnim mukama”. Imao ih je i Juranović, koji je do 18. godine bio veznjak, da bi se preko noći našao na boku pa kroz godine i uspona i padova dogurao do reprezentacije i Legije. Jakoliš ima potencijal to ponoviti, ali trebat će puna rada i strpljenja svih oko sebe.