NENAD BJELICA: Čini se da je čvrsto u sedlu, ali...
Znamo da Nenad Bjelica u Osijeku ima ovlasti kakve na ovim prostorima nitko nikada ni izbliza nije imao. Bjelica u Gradskom vrtu radi što god hoće, dakako u zadanim gabaritima. Ima jasno definiran proračun, zna da ga ne smije probiti, ali unutar njega baš nitko mu se ne petlja u posao.
Ovoga je ljeta sam odlučio stopirati odlaske Miereza i Žapera, iako je za njih kombinirao mogao dobiti oko 13 milijuna eura. Za Miereza osam, za Žapera pet. Plus što je Miereza ljetos Osijek otkupio za rekordna 2,5 milijuna eura. Bjelica je očito procijenio da su Mierez i Žaper “kapitalci” u borbi za naslov prvaka, te da bi njihov odlazak igrački teško nadomjestio bez obzira na 13 milijuna eura zarade.
Bjelica je prošle sezone zasjeo na klupu Osijeka u četvrtom kolu te u prvih sedam utakmica nanizao sedam pobjeda. Ove sezone u prvih šest utakmica izgubio je pet bodova, tako da bi mogući gubitak bodova u nedjeljnom derbiju vjerojatno otvorio dosta pitanja kod mađarskih vlasnika.
Osijek je u međuvremenu zadržao sve važnije igrače, ili sve koje je Bjelica želio zadržati, a u Gradski vrt stiglo je šest pojačanja (Fiolić, Gržan, Bartolec, Nejašmić, Hiroš i Bralić). Dodamo li njima i šest Bjeličinih pojačanja iz prošle sezone (Topčagić, Brlek, Miloš, Jurčević, Čeberko i Bohar), logično je očekivati Osijekov rezultatski iskorak, a ne podbačaj. Pod podbačaje svako ide i eliminacija od sofijskog CSKA u Europi. Također se postavlja i pitanje kvalitete dovedenih igrača, jer nitko od njih još se nije pokazao kao igrač prevage ili odluke. Bjelica doduše uvijek može reći da su svi osim Bohara stigli bez odštete, da im ugovori nisu veliki, ali kad dođe 12 igrača normalno je da se očekuje dosta. A toga za sada nema...
S obzirom na to da su Mađari kao vlasnici Osijeka medijski, kao i na bilo koji drugi način potpuno nedostupni - komunikaciju s njima imaju samo direktor Vlado Čohar i Bjelica - teško je reći koliki bi Bjelica trebao osjećati pritisak na leđima. Mađari su se u dosadašnjem načinu u rada Gradskom vrtu pokazali kao strpljivi ljudi koji vole akterima dati vremena prije nego što podvuku crtu. No, i bez njihovog pritiska Bjelica je svjestan koliko s današnjom pobjedom protiv Dinama Osijek dobiva, odnosno koliko bi s novim porazom izgubio. Ne pričamo dakako samo o bodovima. Ulog je doista velik...
DAMIR KRZNAR: Da bi imao mir u prvenstvenoj stanci treba mu barem bod
Nije lako Damiru Krznaru. Dapače, jako mu je teško. Ljestvica je u Maksimiru već godina postavljena jako visoko i malo tko se obazire na realne probleme s kojima se trener katkad susreće čak i u tako moćnom i posloženom sustavu.
Dinamo je u prethodne tri sezone briljirao po svim pitanjima. Fantastične igre i rezultate u Europi, popratili su i nevjerojatno unosni transferi igrača. Međutim, svaka momčad na svijetu doživi neki svoj vrhunac i nakon toga bi se trebala bitno promijeniti. Doživjeli su to i Barca i Real, i Bayern i Milan u slavnim danima. Doživjet će to i Dinamo. Još prošlog ljeta mnogi su ljudi od nogometnog autoriteta najavljivali lagani Dinamov pad iz nekoliko razloga. Prvi zato što je sjajna momčad dosegla svoj zenit, a drugi zato što više nije bilo Nenada Bjelice. Međutim, svi su se oni prevarili, Dinamo je odigrao najbolju sezonu u povijesti kluba, s nezaboravnim vrhuncem protiv Tottenhama.
I onda je došlo ljeto. Ključni igrači umjesto na pripreme zaputili su se na Euro, bez dana odmora. Praktički bez dana odmora vratili su se u klub te krenuli s utakmicama. Znamo da je to situacija koju svaki trener na svijetu želi izbjeći ako ikako može. Krznar nije mogao. Posljedice su vidljive. Oršić nije pravi, a on je posljednje dvije godine igrač odluke. Oršić živi od brzine i eksplozivnosti kod završnog udarca, a kad je igrač umoran ili nedovoljno pripremljen eksplozivnosti nema. Pa nema ni golova. Umoran je i Petković, Ademi je ozlijeđen, kao i Lauritsen, Majer je u mislima već bio u Rennesu, Jakić u Eintrachtu. Gvardiol i Gavranović više nisu tu.
Kad na sve to probleme dodate i činjenicu da su već tri godine nositelji igre na punom vrhuncu, da su i oni računali da bi trebali otići u inozemstvo, napraviti novi iskorak, onda je logično da Damir Krznar ima velikih problema. Riječ je o treneru koji nogometno zna sve, potvrdili su nam to mnogi iskusniji koji ga dobro poznaju i pomno prate. Međutim, pitanje je koliko ima snage i autoriteta, pa i ovlasti, u tako teškoj situaciji neke stvari “lomiti preko koljena”. Iskreno se nadamo da ima punu podršku čelnika, koji su mu dali povjerenje nakon ipak traumatičnog posrtaja protiv Šerifa. No, da bi vratio potpuni mir uoči stanke u prvenstvu, treba mu pozitivan rezultat u Osijeku. Pozitivan rezultat bio bi i remi...
JENS GUSTAFSSON: Novi poraz u važnoj utakmici ponovno bi mu zatresao poziciju
Jens Gustafsson još je uvijek trenerska enigma, barem iz našeg kuta gledanja. Razgovarali smo s nekoliko trenera i uglavnom dobili isti odgovor tipa “teško ga je definirati”. Trenera u punini definiraju samo jake utakmice, a Gustafsson je gubio i od Osijeka i od Tobola, dva ajmo ih nazvati velika testa koja je do sada imao u sezoni.
Nakon što je u prve četiri utakmice na klupi Hajduka primio osam golova odmah smo se sjetili švedskih kritičara koji su mu otvoreno zamjerali manjak razumijevanja u obrambenom segmentu igre. No, u sljedeće četiri utakmice Hajduk je primio samo jedan gol, što je već ozbiljan pomak. Posebno zato što golman Posavec u tim utakmicama nije imao neku ozbiljniju ulogu. Je li čvršća obrana posljedica slabijih suparnika ili je Gustafsson sa svojim pomoćnikom i specijalistom za obrambenu taktiku Andreasom Brännströmom pronašao način da začepi rupe, pokazat će već ogled s Rijekom. Kad se Prince i Abass u punoj brzini sjure s krila, a u sredini ih čeka iskusni Drmić, onda će svaka neposložena obrana biti u velikom problemu.
Gustafsson je tako i nakon dva i pol mjeseca po dolasku na Poljud trener koji tek mora uvjeriti javnost i navijače da je dostojan s klupe predvoditi Hajduk. Jakobušić i Nikoličius apsolutno su nedostupni za javnost po skoro svim pitanjima, a posebno po pitanju trenera, tako da je teško doznati pravu istinu o njihovom pogledu na Šveđanina. Međutim, njih su dvojica ljetos s igračima koje su dovodili jasno pokazali da od momčadi traže lov na titule. A u Hrvatskoj se do njih može samo u izravnim okršajima s Dinamom, Rijekom i Osijekom. Tih 16 derbija nosi golemih 48 bodova i tko kroz njih nije u stanju dosegnuti barem 30 bodova, taj nema pravo računati na vrh ljestvice.
Gustafsson stoga nema pravo na krivi korak, nema pravo na poraz. Remi se može nekako podnijeti, premda je jasno da će na Poljudu večeras svi navijači Hajduka tražiti pobjedu. Rijeka je umorna nakon PAOK-a, odigrala je 11 utakmica u 40 dana, dok se Hajduk već tri tjedna bavi samo prvenstvom, a punih devet dana samo s ovom utakmicom. Hajduk je k tome potpuno kompletan, dok Rijeka na dispoziciji nema nekoliko važnih igrača.
Gustafsson je u međuvremenu standardizirao momčad, startnih 11 je praktički uvijek istih, poprilično ofenzivno nastrojenih. Šveđanin od napadačke formacije neće odustati, ali ona ga je i dovela na Poljud. No, da bi na Poljudu ostao morat će početi dobivati i derbije. Prvi već večeras...
GORAN TOMIĆ: Mora samo nastaviti putem kojim već ide i Mišković ga godinama neće dirati
Mnogi treneri znali su nam proteklih godina reći da bi rado vodili Rijeku, posebno ako će iza sebe imati predsjednika poput Miškovića. Tu je povlasticu prošle zime osjetio i Goran Tomić, po mnogima jedan od najboljih hrvatskih trenera. Tomić je prije Rijeke radio u Lokomotivi u kojoj je također uživao u poziciji da radi bez imperativa, da zna kako ga ni nekoliko poraza u nizu neće maknuti s klupe. U Lokomotivi je Tomić napravio odličan posao dovevši je do drugog mjesta u HNL-u. Nema sumnje da sličan ili isti posao može napraviti i na Rujevici.
Nakon ljetošnjih odlazaka Andrijaševića, Menala, Lončara, Capana, Štefulja, Kulenovića, Nevistića... činilo se da će Rijeka igrački pasti. Posebno kad je uz sve to i novi sportski direktor Robert Palikuća prvih tjedana na Rujevici samo osluškivao tržište. No, Rijeka se potom brzo podigla na noge jer je u Princeu, Abassu, Krešiću, Labroviću, Zlomisliću, Bušnji... dobila jako dobre zamjene. Povratak Josipa Drmića riješio je i ono uvijek nateže pitanje klasnog centarfora. Rijeka tako danas ima svježinu koju je dobila u novim, uglavnom mladim igračima željnim dokazivanja, ali i igračku širinu. U kojoj je u odnosu na prošlu sezonu velika dodatna vrijednost i Domagoj Pavičić, koji ovog ljeta igra sjajan nogomet, u skladu s talentom kojeg smo na sceni vidjeli još dok je bio tinejdžer Lokomotive.
Tomić stoga na treningu ima jako potentnu, za HNL prilike i modernu momčad, jer Prince Ampem, Abass, Tomečak, Murić, Bušnja... donose brzinu koja u našoj sporoj ligi često donosi prevagu.
Tomić je dakako previše toga prošao kao trener da ne bi znao kako momčad s toliko mladih igrača mora oscilirati kroz dugu sezonu. Svjestan toga je i Mišković. Dok je s Kekom na klupi imao sjajne rezultate, te osvojio i povijesnu duplu krunu, u momčadi nije bilo mjesta za igrače ispod 23 godine. Sada ih u udarnoj postavi zna biti po pet, čak i šest. Zato Rijeka ne postavlja velike imperative, ni pred trenera ni pred mlade igrače. Cilj je biti među četiri da bi se izborila Europa, a jednako je važno barem trojicu talenata tijekom sezone isprofilirati u prave igrače, jer to donosi unosne transfere.
Tomić će na Poljudu postaviti momčad od koje će tražiti pobjedu, jer to traži u svakoj utakmici. U Maksimiru je Rijeka u sjajnoj utakmici odigrala 3:3. Ako je ponovi na Poljudu, šanse za uspjeh bit će velike. No, pitanje je koliko goriva ima u turbinama igrača iza kojih je iscrpljujućih pet tjedana i 11 teških utakmica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....