Ovo nije osvrt na Jovića, nego na sve Joviće Prve HNL. Na Rujevici je Fran Jović istrčao kao sudac prve skupine elitnog razreda UEFA. Možda je zato pooštrio kriterije i “u zarez” procjenjivao situaciju na terenu. Kazneni udarac za Rijeku, koji je prelomio utakmicu u višestrukom izvođenju, u najmanju je ruku bio sumnjiv. Navodno je Čolak, koji nije mogao do lopte, nešto malo ipak odgurnut od Bosančića. Na snimci iz više kutova se ne vidi, ali Jović je nešto vidio.
Vujadin Boškov, jedan od kultnih trenera u Italiji 1990-ih, oduševljavao je u svakoj polemici o suđenju, bilo na svoju štetu ili korist. “Jedanaesterac je kad ga sudac dosudi”. Ironizirana je to poruka da sudac uvijek nađe neko objašnjenje svojoj odluci i onda kada to nitko zdravih očiju ne vidi. Jović je potom dva puta poništio obrane Istrinog vratara, jer su njegovi braniči za “pet centimetara” bili prerani nakon šutova Čolaka. Kažu eksperti suđenja sve su to odluke “koje mu nitko ne bi zamjerio da ih nije tako dosudio”. Dakle, u svakoj situaciji išao je na štetu Istre 1961. Na snimkama više utakmica koje je sudio i ovaj, kao i mnoštvo drugih HNL sudaca, vidjet ćete i deset puta eklatantnije prekršaje koji nisu sankcionirani ponavljanjem udarca. Jedan od tih i dan prije u Gorici, kada je kazneni udarac obranjen Šibeniku...
Sporni penal za Rijeku i njegova tri izvođenja:
Istra 1961 je klub u vlasništvu grupacije Baskonia-Alaves već dvije godine. U tom periodu bili su očito sudački zakinuti, ali ti autistični vladari iz Vitorije propovijedaju misu o razumijevanju. I kao takvi su posve ranjivi kod sudačkih problematika i općenito statusa u Prvoj HNL. Nedavna lakrdija s odobravanjem HNS-a da se igra na Kantridi doigravanje, iako su travnjak i uvjeti kultnog ali zapuštenog stadiona ispod svih ligaških razina, dovoljno pokazuje da je svaki lokalni političar nametljiviji od onih koji ulažu milijune eura. I to je krivnja Alavesa, bez obzira na carstvo nedosljednosti, selektivnih odluka i sitnih igara koje “igra” HNS.
Istra 1961 ima svoje slabosti. No, to nema veze s takvim nepravednim selektivnim provođenjem propisa unutar sustava HNS-a. Istra je 2009. godine gradila stadion, prvi ozbiljni novi stadion u Hrvatskoj, i onda su ih natjerali iz HNS-a da moraju igrati i plaćati najam u Rijeci, jer im nisu dozvoljavali Verudu.
U finišu prošle sezone, slučajno ili ne, u dvije važne utakmice Istre, s Varaždinom i Rijekom, “zaledio se softver” kada je bilo spornih situacija.
U prvom kolu u Splitu dogodio se opet veliki kvar. Naime, gol Hajduka iz zaleđa, priznat je iako je zapravo VAR bio bez softvera za provjeru “centimetara”. Zašto nitko nije upoznao javnost da je ažurirani softver bio nepoznanica za suce VAR-a? I potom, zašto su suci onda u dvojbi odlučili priznati gol Hajduku, a ne dosuditi u korist Istre? Upravo zato što, kako prije navodimo, Istra 1961 nije bitna ni sucima, ni HNS-u, ni javnosti, ali netko drugi svakako jest.
Slično se dogodilo u Puli u utakmici Istre i Dinama, gdje su sve sporne situacije išle na stranu gostiju. Ponovilo se sada s Rijekom. Gdje smo, eto, spoznali da suci, nakon što im je VAR pritekao u pomoć od veljače, i nakon što su njime spašavali sebe nakon grubih grešaka, odjednom sada sve manje koriste njegove blagodati. Je li to zato što, kažu, ne treba za sve koristiti VAR ili “ljudi ne razumiju protokol”, ili zato što je VAR počeo ispravljati i one drine koje su se do jučer smatrale nedodirljive?
Kako god bilo, vraćamo se po tko zna koji put u sferu sumnji, a to je za nogomet, po posljedicama, ekvivalent da se nešto loše i dogodilo. Ako HNS nije u stanju riješiti taj ogroman problem HNL-a znači da ili ne znaju kakve su to štetne posljedice ili jednostavno nisu zainteresirani suzbiti “institut selektivnih procjena”. U obje varijante šteta za regularnost natjecanja je istovrsna...