U prvi trenutak izgledalo je kao da je Jens Gustafsson izveo momčad za trening, a ne tešku prvenstvenu utakmicu. Čolina kao klasični lijevi bek osvanuo je na desnom. Lovrencsics, koji je kao desni bek uz Livaju najbolji igrač Hajduka, skrasio se na desnom krilu. Sahiti, koji je kao desno krilo također u krugu ponajboljih igrača Hajduka, zaigrao je na poziciji desnog veznog. Tri rotacije koje je teško objasniti, sve tri na desnoj strani momčadi. Što je s tim Šveđanin želio dobiti teško je shvatiti, posebno kad još znaš da je tandem Lovrencsics (bek) - Sahiti (krilo) sjajno funkcionirao sve do ozljede iskusnog Mađara. Zašto raskopavati dio momčadi koji najbolje funkcionira?
Nije, međutim, tu bio kraj Gustafssonovih čudnih odluka. Kraj zdravog Ljubičića odjednom je ulogu prvog centarfora dobio Diamantakos, koji u cijeloj sezoni ima 120 minuta. Iskusni grčki napadač prekrižen je odavno, Hajdukov dres nosi samo zato što nije želio otići s Poljuda jer tu uživa u klimi, ali i u jako dobrom ugovoru. Teško je objasniti zašto uopće konkurira za prvu momčad jer Grk je imao pregršt prilika za dokazivanje, a samo je u premijernom nastupu pokazao kvalitetu. Čujemo da je u tjednu bio dobar u prijateljskoj utakmici protiv Zadra. Gustafssonu očito dovoljno da ga pretpostavi Ljubičiću.
Diamantakos je očekivano bio tragičar tog prvog poluvremena. Od pet duela dobio je samo dva, šest je lopti izgubio, spor u reakcijama, neprimjetan u igri... Imao je, doduše, jedan dobar udarac glavom, ali to ne mijenja činjenicu da je bio debelo ispod razine. Ili očekivano ispod razine. Ustvari, bio je možda i ključni igrač obrane Šibenika u tih 45 minuta jer je zaustavio (!?) udarac Biuka koji bi vjerojatno završio u mreži. Teško objašnjiva situacija.
Koliko je promašio u pripremi utakmice Gustafsson je potvrdio u svlačionici između dva poluvremena. Diamantakos i Čolina ostali su u svlačionici, Lovrencsics se vratio na svoju poziciju beka, a Sahiti krila. Pokušao je Šveđanin spasiti što se spasiti da, ali u nogometu je loš ulazak u utakmicu često koban. Bez obzira na to što je Hajduk u drugom poluvremenu bio znatno agresivniji, okomiti i konkretniji nego što je bio u prvom dijelu. Nevjerojatno je što su gosti uspjeli promašiti u 73. minuti kada su Simić (pogodio vratnicu), Katić i Ljubičić promašili tri velike šanse u razmaku od tri sekunde. Ljubičić je imao ukupno četiri dobre šanse za gol, ali nije išlo. No, Ljubičić je Hajdukova perspektiva, mladić koji obećava i koji uvijek izgara na terenu. Njega vrijedi čekati, a Diamantakosa je odavno trebalo maknuti iz svlačionice, To je bitna razlika.
Nakon što je Hajduk koncem kolovoza na Poljudu bio poražen od Rijeke (1:2) napisao sam da Gustafsson po svemu nije kalibar trenera koji može odvesti Hajduk do naslova. U posljednja dva ogleda osvojili su Splićani samo bod u Osijeku (1:1). I to jako sretno. Gustafsson je prije nekoliko tjedana najavio uzlaznu putanju forme momčadi koju vodi, ali pokazalo se da su to prazne priče. U igri Hajduka nema napretka, pobjede su u pravilu plod individualnih akcija, uglavnom Livaje...
Je li poraz na Šubićevcu ipak presudio švedskom treneru? Vidjet ćemo. Nikoličius ga je do sada čvrsto branio, a i pitanje je koga Splićani uopće mogu dovesti. Za još jedan eksperiment poput Gustafssona nema prostora, krediti su potrošeni...