HRVAT IZ ZAPREŠIĆA VOLI NOGOMET VIŠE OD ŽIVOTA Ima 23 godine, proživio je moždani, a srce mu je puno rupica. Danas je među najboljim stoperima lige!

Jedne je noći baš loše spavao. Okretao se i vrtio, nije se osjećao dobro. Kada je svanulo jutro, znao je:

- Moram hitno otići na pregled.

Neki bi pomislili na nesanicu, pun mjesec, tešku hranu prije lijeganja, no on je sa svoje 23 godine odmah posumnjao na mnogo teže stvari. Nije ni čudo, jer branič Intera Jakov Filipović u svojem je mladom životu već proživio pravu životnu kalvariju. Koju je pobijedio. I sada hita prema snovima, koji su mu, prema mišljenju brojnih stručnjaka, itekako zagarantirani...

Bila je 2010. godina, zima, teška slavonska zima. Perspektivni stoper tadašnjeg BSK-a iz Bijelog Brda, jednog je dana osjetio tešku glavobolju. Stropoštao se na pod i hitno je otpremljen u bolnicu gdje mu je ustanovljen - moždani udar! Sa samo 17 godina života. No iza moždanog udara, koji je, da se dogodio za vrijeme aktivne igre, mogao završiti s kobnim posljedicama, krila se nova drama.

- Bila je to reakcija tandema rupica na srcu koje su se iskazale u sretno vrijeme, odnosno u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Srećom, nisu i nakon što mi je dva dana lijeva strana tijela bila oduzeta (!) vratio sam se u prvobitno stanje. Potom sam u Rijeci obavio operativni zahvat ugradnje tzv. kišobrančića - priča nam stoper.

Kišobrančića koji su se dobro držali sve do prije, eto, mjesec dana i lošeg sna koji je alarmirao Filipovića, ali i liječnike. Dok je, naime, čekao kontrolu, koja mu je drugi put mogla (samo!) prekinuti karijeru, ne i život, liječnici su mu eksplicitno zabranili igranje nogometa. Uz uvjet: sve što radiš, Jakove, radiš na vlastitu odgovornost.

- Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, ne znam, uostalom ni kako se to radi. Slijedila je utakmica s Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže - igraj!”

I igrao je. Igrao je odlično. Kao što će, ali sada posve nesmetano igrati i dalje s obzirom na to da je najnoviji pregled pokazao da nema nikakvih smetnji, loš san se možda zaista zbio zbog punog mjeseca. Ili, tko će ga znati, kriške kolača u krivo vrijeme.

- Apsolutno je sve u redu, zdrav sam k’o dren i žudim za svakim treningom, utakmicom, baš ništa me ne može zaustaviti - odlične je volje Filipović.

Dečko koji je u Inter stigao iz Cibalije i u kratkom vremenu pobrao brojne komplimente, među inima od direktora Laljka i trenera Toplaka, koji tvrde da se radi o najboljem stoperu lige, spremnom ni manje ni više nego za - reprezentaciju.

- Gode komplimenti, ali me ne zadovoljavaju, jer znam da mogu i moram bolje. Osjećam li se ja kao najbolji stoper lige? Teško pitanje, ne znam što da vam na to odgovorim osim da ću nastaviti s radom i vidjeti gdje će me to odvesti.

Za početak, tamo gdje ne stanuje oskudica koju je proživljavao u Vinkovcima...

CROPIX

- Bilo je teško, i danas se čujem s dečkima iz Cibalije i proživljavam s njima nesreću teškog siromaštva. Ljudi misle da nam lova ispada iz džepa, a mi smo, recimo, lani u pola godine dobili jednu plaću. Pa žicaš starce za kavu, a curu ne možeš odvesti u kino. Držala nas je ta trka za Prvom ligom, a kada smo je ostvarili, znao sam da moram otići.

Otišao je u Zaprešić gdje se, veli, osjeća - čudno.

- Plaća mi sjeda svaki mjesec, ovdje djevojke možemo komotno i dva puta mjesčno odvesti u kino. To je osjećaj koji mi je još uvijek nestvaran...

Kao i mnogima, da i dalje igra nakon svih nedaća igra nogomet. No Filipović ga igra. I to dobro. Toliko da će danas-sutra “komade” moći voditi u kino koliko god to puta zaželi...