Nikola Moro ostao je u Maksimiru dulje od ostalih mladića iz svoje generacije, čuvene momčadi igrača rođenih 1998. Generacija koja je označena jednom od najperspektivnijih u Dinamovoj povijesti, koja je u jednom trenu kompletna, praktički, postala hrvatskom reprezentacijom. Adrian Šemper, Branimir Kalaica, Borna Sosa, Josip Brekalo, Vinko Soldo, Davor Lovren...
Kasnije je došao i vršnjak Dani Olmo, znali su na nekim turnirima i u juniorskoj Ligi prvaka pomoći Knežević, Benković čak i stariji Šunjić...Nitko od tih dečki danas više nije u Dinamu, najbliži je Amer Gojak, koji je 1997. godište također ponekad znao pojačati ‘98.
No, iz same te generacije Moro je ostao posljednji Mohikanac. Neki nisu napravili očekivane iskorake i velike transfere, neki su stigli već do velikih reprezentativnih razina i osjetili najveće lige svijeta, ali Moro je odradio više od četiri seniorske sezone u Dinamu, odigrao 115 utakmica za Modre.
Prošao je put koji je u Dinamu rijetko tko prošao, već su mu 22 godine, još uvijek je mlad, ali kao da je jučer imao 16, 17 kad su mu prognozirali veliku karijeru. I, sigurno, iako se vratio na teren u odličnom stanju i ubrzo pronašao formu kao i prije ozljede, to “trganje” ligamenta koljena na utakmici U-21 reprezentacije u Velikoj Gorici, usporilo je “boom” karijere. Bio bi, uvjereni smo, već danas i još bolji igrač, s već dobrim stažem u inozemstvu da nije bilo te ozljede.
Jer, upravo u razdoblju prije te ozljede, kad je naočigled napredovao u formi, u Dinamo su stizale ponude za njega, konkretne i prihvatljive. Oko 10, pa 12, čak i više milijuna, a vrlo ozbiljni “prosci” bili su Inter, Benfica, Šahtar iz Donjecka... Bilo je pitanje samo kamo će na ljeto, no ta je nesretna ozljeda sve odgodila. Prošao je, opet, bolje nego, recimo, Marko Pjaca. Koljeno nije stradalo tako strašno, upornim radom uspio se vratiti, a onda i nametnuti Nenadu Bjelici u momčadi koja je već bila posložena.
No, Bjelica je u njega imao maksimalno povjerenje, odigrao je nekoliko odličnih utakmica, imao i oscilacija što također nije čudno, ali ukupno gledajući, bio je jedan od najstandardnijih igrača na sjajnom europskom putu. Već dugo se o njemu priča kao o igraču koji je prvi u redu za odlaskom, kako prošle zime tako i sad, stoga i sve ponude koje su za njega postojale u zadnje vrijeme, poput one sasvim konkretne, kijevskog Dynama od sedam milijuna eura, nisu nikoga začudile.