Možda prvi puta otkako je stigao u Pulu, u lipnju, Gonzalo Garcia djelovao je razočaran. Nije stvar u tome da se izgubilo od Opatije. Drugoligaš je to koji ima vrlo solidnu momčad, a ionako u redovima Istre, kad nema igrača koji su otišli za reprezentaciju, podosta je onih koji su došli iz drugog razreda natjecanja. Ono što je, međutim, Garciju očito najviše razočaralo, to je pristup i ukupni učinak pogotovo onih igrača koji bi se trebali nametati za prvu postavu. Kako su igrali protiv Opatije, oni su potvrdili da za to nemaju argumenata...
Drama suvišna
Od jedne prijateljske utakmice ne treba raditi dramu. Niti treba osporavati određene vrijednosti i način igre jer se jedan dvoboj izgubi. Uostalom, Istra pod Garcijom igra uglavnom uvijek istim stilom, dakle, želi se kontrolirati igru i tražiti nadigravanjem put do suparničkog gola. Stvari nekad krenu loše (Lokomotiva, Šibenik), a nekad ispadnu jako dobro (Osijek, Hrvatski dragovoljac). Nije logično nakon poraza tretirati sve lošim, a nakon pobjeda sve sjajnim.
Istra 1961, pogotovo u baskijskoj eri, ima jedan ključan problem, a to je strategija selekcije. Ona je u prijašnjim erama bila stvar improvizacije, pretežno zato jer je financijski Istra bila u očajnom stanju. S Baskima se taj temeljni dio za klupski razvoj stabilizirao, ali na planu selekcije uglavnom je bila ultra improvizacija.
Otkako se u sportsku direkciju uključio Mikel Gonzales, ta je priča poprimila nešto logičnije okvire, ali je problem nastao kada se njegova kronična bolest, dijelom ovisna o stresu, razbudila. Zato je češće u Vitoriji, gdje ima i terapije, nego u Puli. Mikel Gonzales je, barem tako izgleda, pokušavao popraviti tu krivu sportsku politiku te uspijevao, dojam je, nametnuti neka rješenja koja nisu bila po volji glavnom direktoru sportskog sektora Sergiju Fernandezu. U ovoj fazi projekta Istra uspjelo se oformiti gro kadra koji će biti duže vezan za klub. Problem je, međutim, što se i dalje gomilaju igrači koji, objektivno, nemaju potencijal da bi se i kroz godinu dana šansi nametnuli za prvu Istrinu postavu.
Poništavanje pluseva
S takvim alibi dovođenjima Istra zapravo zasjenjuje one dobre poteze, koji nailaze na podršku navijačkog okruženja. Primjerice, kad dovedete Lučića, Haru, Bandea, Serderova, Mahmouda i slične igrače, onda je to plus. No, ako oko njih dograđujete kadar s back-upovima koji nisu vidljiva perspektiva, a dovodite ih sa svih strana svijeta i uvijek nešto potrošite, onda je to posao koji poništava dobro učinjeno.
Za popunu kadra mlađi kadar iz Pule i regije sasvim je dovoljan i nadasve logičan. Štoviše, u njemu se može naći razvojnih igrača (Perković, Lisica, Tomić ili Beljo), koji uz spomenute nositelje kvalitete mogu sigurno napredovati. U tom smislu Garcia je najavio da će povući određene poteze, među inima, primjerice, da Perkovića zadrži u klubu. Ako i ode na posudbu, smatra Garcia, to će biti samo do zime jer ga za proljeće želi imati u kadru i pružiti mu više prostora. Ima, naime, potencijal...