Ljeto je, eto, već pred vratima. Medijsko ludilo transfera u punom je zamahu, stotine igrača “prodaju se i kupuju” svaki dan. Korona je puno toga promijenila, ali neke navike i tradicije ništa ne može uništiti. Špekulacije i glasine oko transfera uvijek su primamljiva hrana za navijače. Barem mogu maštati da će njihov klub na ljeto biti jači, spreman za lov na naslove.

Ono što nas malo brine je tišina oko HNL transfera. Ne prodaje se medijski nitko, čak ni neupitne klase poput Petkovića, Livakovića ili Oršića. U eteru za sada ima mjesta samo za najveće europske klubove, a takvi u pravilu ne gledaju prema HNL-u. Stoga je razumljiva nervoza i zabrinutost koju ćete osjetiti u svakom razgovoru s ljudima iz naših klubova. Potvrdit će to i menadžeri igrača, koji su uvijek najbolje upućeni u stanje na tržištu. A ono nije dobro. Veliki klubovi, njih možda 20-ak, uvijek će pronaći novac za pojačanja, ali ostali šute i mole Boga da prežive ova najteža vremena u povijesti nogometa. Transferi su im u trećem planu.

Bit će transfera

Stoga svi gledaju prema ligama Petice. Oni će trošiti, ne kao do sada, ali bit će transfera. Samo to neće biti dovoljno za željeno poboljšavanje krvne slike Prve HNL. Postoje jasni argumenti koji će to zorno potvrditi.

Na prvu bi velika većina nas rekla da je Dinamo daleko najveći izvoznik hrvatskih igrača u lige Petice. I svi bismo zajedno bili u krivu. Analizirajući transfere u proteklih šest sezona, došli smo činjenice da je Dinamo u klubove iz liga Petice prodao 12 igrača. Samo četiri više od Hajduka u istom tom razdoblju.

Usporedba zarada

SN

Neočekivan je to podatak iz nekoliko razloga. Dinamo je inače na glasu kao daleko najveći rasadnik talenata na ovim prostorima, njegova je škola najprimamljivija za mlade igrače. Znaju da će tamo imati najbolje uvjete, odlična primanja, ali i otvorena vrata prema svim reprezentativnim selekcijama. Uza sve to Dinamo je već godinama uvjerljivo najbolja momčad Prve HNL, daje više reprezentativaca nego svi ostali zajedno, redovito igra Europsku ligu ili Ligu prvaka, a takav privilegij uživaju i Dinamovi juniori, u pravilu s odličnim rezultatima. Zbog svega toga dojam je kako su Modri nedodirljivi po pitanju broja igrača koje su proslijedili u pet najjačih liga na svijetu.

Jedinstvena priča

Međutim, Hajduk svih tih godina vrlo dobro uspijeva pratiti sjajni Dinamov ritam po pitanju transfera. Osam transfera u šest godina dokaz je da Splićani unatoč svih problema s kojima se već dugo suočavaju i dalje uživaju dobar ugled u Europi. Hajduk nema trofeja u tih šest godina, nema čak ni osvojeno drugo mjesto, ni jednom nije dohvatio jesen u Europi, ali kvalitetni igrači itekako imaju razloga željeti obući bijeli dres, jer on će im donijeti dimenziju kakvu bogati europski klubovi poprilično respektiraju.
Rijeka je, primjerice, u tih šest sezona bila prvak, pet puta viceprvak, dva puta igrala je Europsku ligu, ali je unatoč svim tim uspjesima u lige Petice transferirala tri igrača manje od Hajduka.

Rijeka se, doduše, može ponositi činjenicom da je tih pet igrača prosječno prodala za iznos od 4,2 milijuna eura, što je više od 4 milijuna, koliko je Hajdukov prosjek. U tom je pak segmentu Dinamo s prosjekom od fantastičnih gotovo 10 milijuna eura jedinstvena priča Prve HNL. Baš su oni pokazatelj kako je Dinamo tako visokim transferima sjajno naplatio odlične rezultate. Dinamov igrač u startu ima dvostruko veću cijenu od igrača Hajduka ili Rijeke, jer onaj tko odlazi iz Maksimira sa sobom nosi miraz odigranih jakih europskih utakmica u kojima je pokazao potencijal.

Dinamo je zahvaljujući tome od klubova iz liga Petice inkasirao oko 117 milijuna eura, što je gotovo tri i pol puta više Hajdukove zarade (35 milijuna).

Vrlo upitna stavka

Najveći hrvatski talenti ne trebaju trošiti previše vremena razmišljajući koji im je najkraći put do najjačih liga. Praktički postoje samo tri kluba - Dinamo, Hajduk i Rijeka - koje klubovi iz liga Petice doživljavaju kao sredine u kojima mogu stasati igrači koji su odmah dovoljno dobri za njih. Tu im se očekivano priključio i vrlo ambiciozni te sve bolji Osijek, koji je zimus napravio prvi veliki transfer u ligu Petice. Mladi Boško Šutalo otišao je u Atalantu za 5 milijuna eura.

Jedini klub koji nije iz hrvatske “velike četvorke”, a da je uspio prodati igrače u lige Petice je pomalo iznenađujuće zaprešićki Inter. Transferi Posavca i Nestorovskog iznosili su relativno skromnih 500.000 eura, ali dogodili su se. Iako ne i zadnjih godina. Nije, dakle, nezamjetan ni izlog malih klubova, ali realno je zaključiti kako su takve stvari izuzetak koji će teško postati pravilo.
Inter se ipak može pohvaliti kako je dva svoja igrača uspio prodati u isti klub, u Palermo. Malo zabrinjavajuće zvuči podatak da je u tih šest godina samo još Leicester kupio dva igrača iz Prve HNL. Kramarića za devet i Benkovića za 14,5 milijuna eura.

Naizgled ispada da oni koji su “tržili” s hrvatskim klubovima nisu baš bili oduševljeni kvalitetom igrača koje su doveli pa su se okrenuli nekim drugim tržištima. Svakako i u tome ima nešto istine, ali ključna je stvar da su to najjače lige koje pojačanja probiru najbolje na cijelom planetu. Usput, Leicester se nije nešto usrećio s Kramarićem i Benkovićem po pitanju njihova učinka, ali Kramarića su brzo prodali Hoffenheimu za 11 milijuna pa ga sigurno ne doživljavaju kao loš posao. Kakva će biti nogometna priča Filipa Benkovića tek ćemo vidjeti.

Ono što mora zabrinjavati naše prvoligaške klubove je činjenica da su u proteklih šest sezona 44 posto zarade od transfera uprihodili izvan klubova lige Petice. Tih 44 posto danas je vrlo upitna stavka, jer tržište je poremećeno, a ekonomska logika - koja se zasniva i na egzaktnim primjerima iz bliske prošlosti - ukazuje da se manje bogate sredine financijski oporavljaju sporije od onih bogatijih. U ligama Petice naši će klubovi i na ljeto sigurno nešto zaraditi, ali kako ćemo nadoknaditi tih 44 posto iz ostalih liga? Neće se one potpuno odreći tržišta i pojačanja, ali već je sada jasno da će takve lige trošiti daleko, daleko manje nego što su trošile do sada.

Ljeto se sada već opasno približilo, klubovi nestrpljivo čekaju otvaranje prijelaznog roka, a neizvjesnost je veća nego ikad. Prva HNL i danas ima barem 15-ak igrača koji su na radarima klubova iz liga Petice. Problem je, međutim, što svi ti igrači nose dresove Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka. Preostalih šest mora potražiti neki drugi put do novca, a taj se put iz današnje perspektive ne nazire...