Malo će se prodavati ove zime jer onaj dio Europe koji ima na radaru HNL uglavnom je švorc, pa prijelazni rok u nas ima nesvakidašnju karakteristiku - Dinamo, Hajduk i Osijek fokus ne stavljaju na unovčavanje svojih asova, nego na kupnju.
Teže pojačanjima i pobjedi u borbi za titulu jer osvojiti HNL jako puno vrijedi. U prestižu, cijeni igrača, sponzorima i najsigurnijem izvoru - UEFA-in nagradama. Prvak praktično ne može promašiti jednu od europskih skupina, od Lige prvaka gdje je zajamčena zarada preko 15 milijuna eura, a ide i prema 30 milijuna, preko Europske lige gdje se za skupinu lani dobivalo 3,6 milijuna eura, do barem utješne Konferencijske lige, u koju se ulazi s tri milijuna eura. Čemu treba pridodati premije za pobjede, bodove, prolaske… Samo prvak Hrvatske ima takvu kraljevsku poziciju, svima ostalima će biti teže dokopati se UEFA-ine love.
Mnogi su klubovi u Europi odavno zastrugali dno kase, neki traže skrivene “kriptovalute” da iznenade navijače s pokojim kvalitetnim igračem, ali na brojnim adresama moraju reći - pojačanja su poput Jetija, svi pričaju o njima, a nItko ih ne vidi.
Napeto iščekivanje
Tako je zasad i kod nas. Niti na Eurosongu ne iščekuju pobjednike toliko napeto kao u HNL-u vrhunac prijelaznog roka. Priče sustižu jedna drugu, a ništa još velikog nije napravljeno, osim što je Dinamo doveo Petra Bočkaja iz Osijeka za 2,2 milijuna eura. Službeno će moći biti registriran 18. siječnja jer to je u Hrvatskoj prvi dan transfernog razdoblja, koje traje do 15. veljače.
Dinamo iz argentinske močvare nije uspio izvući napadača Martina Ojedu, za kojeg je pripremio 5,3 milijuna eura, ali čekati Godoy za Modre je bilo jednako kao čekati Godota - i digli su ruke. Ako se u međuvremenu ipak Gauči ne dogovore da bi ga prodali… Tamo svaki igrač ima barem tri vlasnika i još vod njihovih kooperanata, da svi potpišu treba puno tinte.
Hajduk popunjava ekipu s nepoznatim dečkima poput Lukasa Grgića, jednako vrijedi za Osijek po pitanju Janjića i Bajića, a i Fućak se tek mora dokazati, no Hajduk i Bijelo-plavi obećavaju kapitalce i u njih su uperene kamere.
Dinamo ima zvijezde u reprezentativcima Petkoviću, Oršiću, Ivanušecu, Livakoviću… Hajduk Livaju, Rijeka Drmića, zato još više Osijeku treba igrač koji radi razliku. Kristijan Lovrić je kao isklesan za ovu momčad s Drave i ne bude li njegovog transfera, jako nas zanima koga će dovesti na toj poziciji. Tko će biti ti “lavovi”? Bijelo-plavima treba čovjek odluke koji može sam riješiti utakmicu, čiji talent će naplatiti kvalitetu momčadske igre društva kojeg je Nenad Bjelica posložio, uigrao i doveo do vrha HNL-a, te mu nedostaje jedan korak da se vine do trofeja i zapaženije europske role. Bjelica je Gorici za Lovrića ponudio 1,5 milijuna eura, ona minimalno traži 2,2 milijuna eura, bonuse u slučaju plasmana u skupinu, od 60 tisuća za Konferencijsku ligu, preko 120 tisuća za Europsku ligu i 200 tisuća za Ligu prvaka. Na to i postotak od sljedećeg transfera jer Goričani silno vjeruju u Bjelicu, sigurni su da bi on uzdigao Lovrića u asa kojeg bi prodao za minimalno pet milijuna eura i tako bi se namirili što ga daju ispod cijene. Ranije se spominjalo da traže i 3,0 - 3,5 milijuna eura. Gledajući sa strane, čini se da nisu daleko od dogovora, da je to i dalje aktualno, pitanje je kakvu tko ima strategiju komunikacije. Nemamo uvid u financije Osijeka i može li “cijeloga Bočkaja” dati za Lovrića ili nekog drugog “Lovrića”, ali trebao bi dovesti pravo pojačanje, barem jedno, ako ne i više njih. kako bi si povećao šanse da se do kraja tuče za naslov prvaka.
Hajduk se priprema za nastavak sezone, a Nikola Kalinić i dalje je igrač Hellas Verone. Bivši Vatreni namjerava raskinuti ugovor s talijanskim klubom i kao slobodan vratiti se na Poljud, ali zbog korone to je zapelo. S velikim brojem zaraženih ne znaju hoće li imati dovoljno profesionalaca za Serie A, te Kaliniću još ne daju papire. Treneru Igoru Tudoru nije drago ako će ga izgubiti, ali razumije ga. Nikola Kalinić je čovjek kojemu nikad novac nije bio na prvom mjestu. To je itekako dokazao. Odbio je milijune radi emocija, obitelji i kvalitete života. Dao je “košaricu” Kinezima kad su plaćali kao pijani milijarderi. Radije je ostao u Fiorentini za daleko manje. Nije htio u Katar, gdje su ga također mamili fantastičnim ciframa nakon što je napustio Atletico. Sad se svjesno odlučio u Hajduku igrati za skromniju plaću nego što ima u Serie A. I inzistira na prekidu ugovora iako mu vrijedi do ljeta. Kalinić, koji je u Hrvatskoj obješen na stup srama kad se pokunjen vratio sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, nikad ne bi potpisao tezu Ćire Blaževića da je “lova važnija i od zdravlja”.
Osjećajna duša
On je romantičarska i osjećanja duša, vjerojatno je ceh zbog toga i platio u reprezentaciji i kao takav danas ima samo jednu fiksaciju - zaigrati ponovno za Hajduk i napraviti nešto veliko. Marko Livaja i on postavljaju neke nove kriterije u ovom materijalističkom svijetu. Međutim, Verona je na potezu, nije isključeno da će saga potrajati do zadnjih dana, ako ne i sati prijelaznog roka. I Petar Bočkaj, da bi zaigrao za Dinamo, odrekao se prava na 30 posto transfera, pa je sav novac pripao Osijeku…
Nekad se u siječnju i veljači trgovalo na veliko, nekih godina znatno skromnije. Ova je zasad decentna, ali mogla bi se “užariti”. Zato ćemo usporedbe s prošlim vremenima moći dati tek kad “padne zastavica”. Iščekivanje traje...