Veliko je bilo slavlje Riječana nakon utakmice. Jedan drugom pohitali su u zagrljaj na centru stadiona na Šubićevcu, plesali su i pjevali, veselili se kao mala djeca. Lokosi su s druge strane, tužni stajali kod svoje klupe, ali ostaje im utjeha, drugo mjesto u HNL-u i kvalifikacije za Ligu prvaka.
Riječani su vrli brzo navukli i već pripremljene majice za osvajače Kupa, uostalom, navikli su oni na osvajanje trofeja i odijevanje takvih prigodnih majica. Ubrzo je slijedila i dodjela pobjedničkog pehara i medalja.
Sunce je Riječanima predao predsjednik HNS-a Davor Šuker, a izvršni direktor Kuće nacionalnog nogometa Marijan Kustić dodijelio je srebrne medalje Lokosima. Dok je Kustić dijelio medalje Lokosima, ugasili su se reflektori na Šubićevcu, stadion je utonuo u potpuni mrak.
Za to vrijeme bez struje Riječani su počeli pjevati, atmosfera je bila pomalo bizarna, vidjeli su se samo bljeskovi mobitela! Zapravo, uopće nitko nije vidio kad je Šuker predavao pehar pobjednicima. Primili su ga "inkognuto" dok je iz zvučnika odzvanjalo "Volim te, Rijeko". Ali niti mrkli mrak nije uspio spriječiti radost društva s Kantride. Nitko nikad u povijesti hrvatskog nogometa nije primio pobjednički prehar u totalnom mraku. Ovaj događaj pri dodjeli pehara svakako je jedan od najbizarnijih otkako je nogometa u Hrvatskoj. Bilo je to - mračno slavlje! Ali briga Riječane, Sunce se vidjelo u mraku!