I dalje je Mario Cvitanović jedini Dinamov trener koji je uspio pobijediti Rijeku na Rujevici; nitko prije i poslije njega nije osjetio to zadovoljstvo. Mario Cvitanović trenutno je i dalje bez posla, nakon odlaska s Dinamove klupe nije zasjeo ni na jednu drugu. Dok su, recimo, gotovo svi suradnici iz njegova stožera već pronašli nove zadatke.
- Pauza traje godinu dana, nadam se da ću na ljeto pronaći adekvatnu situaciju i priliku. Željan sam rada, nedostaje mi nogomet. Bilo je nekih razgovora, ali iskoristio sam ovaj period da budem s obitelji i da dođem do nekih novih zaključaka i nove energije. Ponosan sam na svoje suradnike, znači da sam radio s kvalitetnim ljudima. Ivo Milić i Stipe Marina su u Emiratima, u Al Wahdi, napravili najbolji rezultat u zadnjih 10 godina, povukli sa sobom još ljudi, veliki su radnici i stručnjaci i sretan sam zbog njih - govori Cvitanović, ne krijući da ne bi imao ništa protiv da i on ode u istom smjeru.
Mario Cvitanović
- Imam ambiciju raditi, gdje će to biti, vidjet ćemo. Uvijek se nešto događa, dok nije potpisano, nije gotovo, neke sam stvari i odbio jer nisam bio zadovoljan projektima. Treba čekati pravu priliku, bolje nego prihvatiti bilo što pa poslije žaliti.
Kako sad, s odmakom od godinu i nešto dana, gleda to svoje razdoblje na Dinamovoj klupi i odlazak sa “šampionskog” broda?
- Turbulentna je bila ta sezona, na kraju sam sretan što je Dinamo uzeo duplu krunu, ali sretan sam i što smo postavili jasnu dijagnozu i parametre, što je dobro, a na čemu treba raditi i inzistirati da bi Dinamo bio bolji. Upozoravao sam i tada da nisam zadovoljan s puno faktora i da treba biti bolje, ispostavilo se da je to bilo točno. Ljetni prelazni rok bio je utemeljen na viziji koju smo mi postavili i došlo je do rezultata, naravno, uz kvalitetan rad stručnog tima i čitavog kluba. Bilo je teško, puno negative, ali sve se promijenilo nakon SP-a. I ta je pozitiva rezultirala uspješnom sezonom.
S jednogodišnje distance, što je uzrokovalo Dinamov tadašnji pad od odlične sezone do ponora u samo nekoliko tjedana?
- Onaj nesretni poraz od Hajduka, praktički bez njihova udarca na gol, nakon greške naših dvaju igrača, donio je veliku nervozu. Kasnije na Rujevici odlično otvoriš utakmicu, povedeš, opet individualne greške i nesporazumi koji okrenu cijelu priču i izgubiš s 1:4. Poraz od Lokomotive samo je bio posljedica, a ne razlog posrnuća. I nakon mog odlaska pokazalo se da nije problem samo trener, cjelokupno je okruženje bilo takvo.
Rujevica je prvo bila sretna, a potom vrlo nesretna. No krenimo redom. Prvi i zasad jedini Dinamov trijumf u tom riječkom grotlu, dva gola Fernandesa za 0:2?
- Odlična utakmica, odličan osjećaj. Došli smo nakon pobjede protiv Hajduka u derbiju, sjećam se da je bio fantastičan ambijent. Jako smo dobro pripremili utakmicu i blokirali Rijeku, iskoristili smo sve svoje prednosti i zasluženo pobijedili. I igrači su se osjećali odlično, nakon sezone u kojoj nisu uzeli trofej i oni su posumnjali u sebe, pa im je ta pobjeda bila važna, opet im je poraslo samopouzdanje i vjera da su ipak kvalitetni.
Za sreću treba troje
A onda na proljeće - sve obrnuto. Poraz u Rijeci (1:4) pogurao je kola nizbrdo, došla je i ta Lokomotiva i konačan Cvitanovićev odlazak. Međutim, podsjetimo, susret na Rujevici igrao se u drugom terminu, utakmica je bila odgođena. Možda bi sve bilo drugačije da se derbi odigrao po planiranom rasporedu?
- Da, utakmica je bila odgođena, po meni i malo nerazumljivo. Već sam ujutro dobio informaciju da se neće igrati, kako se znalo da će biti zaleđeno, nije mi jasno. Ali bilo pa prošlo. Tko zna kako bi završilo da se tada igralo, ja razmišljam iz ove perspektive da bi se sve završilo pozitivnije i bolje da smo tada igrali. Ali nije. Došla je ta druga utakmica, jako smo dobro ušli u susret i poveli, međutim individualne greške donijele su poraz. Besmisleno je nagađati što bi bilo kad bi bilo, to je nogomet.
Pričalo se tada i da su Riječani namjerno zalijevali teren da bi smrznuo, da nisu željeli igrati?
- Neću ulaziti u to jesu li zalijevali teren, oni znaju sami što je bilo.
Taj je poraz, definitivno, okrenuo čitavu priču, umjesto Cvitanovića ubrzo je došao Jurčević pa potom i Bjelica. Koji je, eto, napravio povijesne stvari u Maksimiru.
- Bjelica je napravio sjajan posao, rezultat na kraju uvijek presuđuje. Evo, sad će svi Valverdea označiti kao neznalicu, Allegrija isto, premda su osvojili i trofeje. Naravno da su rezultati Bjelicu odredili kao uspješnog i vrhunskog stručnjaka, ali naravno da i on ima zasluge u tome i svaka mu čast.
Naglašava Cvitanović da su se mnoge stvari promijenile u tih godinu dana, pogotovo nakon SP-a, zavladala je i u Dinamu i oko njega gotovo bezuvjetna pozitiva. Zanimljivo, ovo je jedna od rijetkih sezona u kojima nije bilo razdoblja krize igre i rezultata, turbulencija.
- Prije se uvijek tražila neka zamjerka, bilo je negative oko kluba, na tribinama, a to je utjecalo i na igrače. Bilo je i sad situacija kada igra nije bila blistava i tečna, ali nije izostala podrška, nije se čula nijedna kritika. Ali to je rezultat čitavog tog pozitivnog razmišljanja svih, posljedica te pozitive koja je krenula sa SP-om, u klubu, oko kluba. Navijači su promijenili određeni stil razmišljanja i percepciju nogometa. Koliko je ranije bilo moguće igrati tranzicijski nogomet ili kontraški, ili nogomet bez posjeda lopte? Promijenio se mentalitet navijača, koji su došli do zaključka - jasno, i uz input trenera da je to dobro i svrsishodno - da rezultat opravdava sredstvo. Navijači su to prihvatili i pomirili se s tim. Moramo biti objektivni i reći da prije nije bilo tako, da smo svi skupa bili puno nestrpljiviji, ali i zahtjevniji, da se uz rezultat tražio i dojam, i vic, i mladost, a uza sve to pitalo se zašto je ovaj, a nije onaj i slično... Za sreću je potrebno troje: pozitivna klima u klubu i oko njega, rezultat kao jamstvo sigurnosti te strpljenje i podrška navijača. Oduzmite jedno od toga i sreća postaje tragedija. Sad sve to štima, neka potraje vječno.
Dani Olmo ove je sezone najbolji Dinamov igrač. A znao je on, i njegov otac, reći da je baš Mario Cvitanović, koji mu je dao šansu i kad je griješio, najzaslužniji za njegov seniorski uzlet.
- Olmo je najbrže sazrio od svih mladih igrača. Najbrže dolazi do stvari koje su najbitnije u nogometu, odnosno već je došao. Razmišljao sam i o tome. Kad sam ja došao na klupu, on nije prošao pripreme, nije trenirao s momčadi, ali vidio sam da je to igrač koji nam je potreban, koji mijenja situaciju na terenu. Iskritizirao sam ga protiv Odda, ali sam mu opet dao šansu jer sam vidio da želi učiti. Vjerovao sam mu i želio sam da igra. Ima izrazito dobru igru jedan na jedan, zna igrati leđima prema golu, podvaliti loptu, ima igru pod pritiskom... I bio je krucijalan u ovom stilu Dinamove igre. Moro i Gojak možda bi također brže sazreli, ali su bili ozlijeđeni i nisu imali toliko prilika. Olmo je pokazao da je spreman za sve izazove, međutim, bez čitave momčadi ne bi mogao napraviti takav iskorak. Svi su na puno višoj razini jer ih momčad tjera da budu bolji, ta je širina momčadi vrlo bitna.
Vratimo se Rijeci; kako se snalazi bivši suigrač Igor Bišćan?
- Vidi se da ima problema, ovo nije Rijeka od prethodnih godina. On je u stvaranju svoje Rijeke, još traži kontinuitet. Izgubiš na Poljudu s 4:0 pa dobiješ sa 7:0... Rijeka je u stvaranju, kao i Hajduk i Osijek. Ta su tri kluba približno u istim pozicijama, a Dinamo je to iskoristio i napravio rezultat.
Kako će biti danas na Rujevici?
- Mislim da će Dinamu biti teže u finalu Kupa nego u subotu na Rujevici, sigurno.
Ne znam gdje je medalja
Inače, Bjelica je svoju medalju za lanjski naslov proslijedio Mariju Cvitanoviću. Gdje je ta medalja danas?
- Dobio sam je, ali što da radim s medaljom, ne znam gdje je. Sjajna gesta, ali nije to to, nije to moja medalja.
Nismo dovoljno iskoristili svjetsko srebro
- Moram naglasiti da se isprofiliralo puno dobrih trenera, pogledajte Dalića, Bjelicu, Bišćana, sve ostale. Jurčića, koji radi odlične stvari u Emiratima, pa Zoran Mamić, Niko Kovač, koji je pretrpio najveći stres i kritiku, ali se s tim odlično nosi i pobjeđuje. Pa onda Tudor... Hrvatski su treneri odlični, ali puno faktora utječe na to da bi se stvorio takav dojam. Mislim da nismo kapitalizirali ovo drugo mjesto na svijetu kada je riječ o utjecaju na trenerskom planu. Da je bilo koja druga nacija bila srebrna, pogurala bi svoje trenere i stvorila brend.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....