Ima jedno stalno nasmiješeno lice u Dinamu, to je iznimno simpatični Sandro Žufić, trener vratara. Čovjek koji trenira najboljeg hrvatskog vratara, reprezentativnu jedinicu Dominika Livakovića. On je u Rovinju doma, rođen je u ovom istarskom gradiću. Na jedan trening došao mu je i sin Toma koji je pozorno pratio što tata radi. Ima Sandro još jednog sina, Ivana. On je ostao u Zagrebu s mamom, Toma je došao, kako kaže Sandro, da se malo makne od potresa...

Žufić je bio nogometni vratar koji se nakon završetka karijere, poprilično rano za jednog vratara, jer imao je samo 28 godina, posvetio trenerskom poslu i eto došao na sam vrh. Biti trener u prvoj momčadi višegodišnjeg državnog prvaka, to uistinu i jest.

- Rano sam završio karijeru, osjetio sam trenutak kad treba stati. Upisao sam Kineziološki fakultet, to mi je bilo primarno. Počeo sam rano raditi s mladim vratarima u Lokomotivi i Radniku iz Velike Gorice. Nisam imao neku vratarsku karijeru s kojom se mogu pohvaliti. Iz Rovinja sam prešao u Hrvatski dragovoljac u Prvu ligu, onda sam otišao na posudbu u Inter iz Zaprešića. Zadnju sezonu sam branio u Maksimiru. Paralelno sam studirao i radio kao trener vratara u mlađim dobnim kategorijama. Prvi posao kao trener vratara u seniorskom nogometu bio je u Dragovoljcu dok je trener bio Damir Petravić, pa nakon njega Vjekoslav Lokica. Na poziv Gorana Lackovića došao sam u Lučko, tamo sam se zadržao sedam godina. Tamo je tada sportski direktor bio Marijan Vlak. Trenirao sam mlade i prvu momčad. Radio sam i u svim mladim reprezentacijama Hrvatske od U-15 do U-19. Bio sam s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Čileu...

BORIS KOVACEV/CROPIX

Došao na poziv Vlaka

Kako je došao u Dinamo?

- U Dinamo sam došao iz Lučkog na poziv Marijana Vlaka. Moj kolega Silvije Čavlina je otišao kod Igora Tudora u PAOK, otvorilo se mjesto. Vlak me nazvao, a ja sam baš bio na putu s mladom reprezentacijom u Južnu Koreju. Kad smo sletjeli iz Koreje, nisam otišao doma, nego odmah taksijem u Maksimir!

Tako je počela njegova Dinamova priča, a u Maksimiru je vodio vratare U-19 selekcije.

- Trenirao sam Šempera, Horkaša, Kotarskog, Josipovića... Bio sam i u drugoj momčadi kod Igora Jovićevića godinu dana, a onda je došao Marko Šarlija. Na poziv Jovićevića, koji je promoviran u prvu momčad Dinama kao trener krajem travnja, postao sam dio njegovog stožera. On se nije dugo zadržao na toj poziciji, naslijedio ga je Zoran Mamić koji nije ništa mijenjao, tako da sam ja ostao trener vratara zadužen za rad s Dominikom Livakovićem, Danijelom Zagorcem, Nikolom Čavlinom i Renatom Josipovićem. Osjećam se odlično, imamo vratare koji su i talentirani i vole raditi, tako da uistinu uživam u svakom novom treningu.

Kaže nam da su njegovi dečki predvođeni Livakovićem sjajni...

- Fenomenalni su... Na njima točno vidiš koliko poštuju jedan drugoga. Livaković i Zagorac jako brinu o mladim vratarima, ispravljaju ih u trenažnom procesu, daju savjete, bodre ih. O Livakoviću je već sve ispričano, s njim je užitak raditi. Prekrasan je dečko i vrhunski vratar.

Kad ga pitamo da li ga njegovi dečki slušaju, smije se....

- Slušaju oni mene, slušam ja njih. Uzajamno si pomažemo. Imamo svoje metode koje radimo s glavnim trenerom Mamićem i dečkima iz stožera. Ja sam taj koji je spona između vratara i glavnog trenera. Pokušavamo ih što više integrirati s momčadi, sudjeluju u igrama... Uglavnom, zaista mi je prekrasno biti trener Dinamovim vratarima, ovo je kruna moje karijere - zaključio je Žufić.

Ništa o transferu

Žufić je u mladim vrstama radio i s Ivanom Nevistićem, vratarom Rijeke koji bi na ljeto trebao doći u Dinamo.

- O tome ne znam ništa, ali mogu kazati da je jako napredovao u zadnje dvije-tri godine. Sviđa mi se definitivno.