Josip Šimunić: Dinamo ima preko dvadeset pravih igrača koji vjeruju u ono što radimo

Josip Šimunić iznimno je simpatičan čovjek i ugodan sugovornik. O nogometu možete s njim pričati do jutra, ali mu s novinarom ne pada napamet razgovarati o privatnom životu. To mi je jasno kazao.

- O svemu može, o privatnom životu ne!

Zato u ovom intervjuu nećete moći pročitati one 'lagane teme’ koje obično idu uz takve razgovore. Ipak, pitanje hoće li nastaviti živjeti u Zagrebu nakon što završi karijeru, s obzirom da je kupio novi stan u zagrebačkom kvartu Bukovcu, nisam mogao izbjeći.

- U Zagrebu ću živjeti sigurno sljedeće dvije godine!

Onda biste tu mogli i zasnovati obitelj?

- Rekli smo na nećemo o privatnom životu. Ali kad ste već zapeli na tu temu, kazat ću vam jedno - ja sam sretan čovjek!

Kako ste zadovoljni s onim što ste napravili u nogometnoj karijeri?

- Dobro je, dobro... Zadovoljan sam. Napravio sam mnogo toga što sam želio, na početku karijere sam imao nesreće s ozljedama. To me malo tada poremetilo, ali inače, sve u svemu, zapravo sam prezadovoljan.

Najbolji klub, odnosno momčad u kojoj ste igrali?

- Uf, uf... Kako je to teško pitanje. Vjerovali ili ne, pitanje je sasvim obično, ali mi ga još nitko nije postavio. I znate što ću vam odgovoriti? Nema odgovora. Jednostavno na to pitanje ne mogu odgovoriti. Bilo je mnogo dobrih, ali...

Tri najbolja suigrača u karijeri?

- Robert Prosinečki, Luka Modrić i Niko Kranjčar!

Koliko je Dinamo jaka momčad u odnosu prema onima u kojima ste igrali?

- Ovdje sam kratko. No, moram kazati da Dinamo nema samo pet ili deset pravih igrača. Dinamo ima preko dvadeset pravih igrača! Konkurencija je velika, što je pozitivno i zdravo. Atmosfera je odlična, samo treba nastaviti ovom uzlaznom putanjom. Vjerujem da će Dinamo nastaviti u tom uspješnom ritmu. Treba vjerovati u ono što radimo. Momci u svlačionici vjeruju. Ako ne vjeruješ da možeš pobijediti Real iz Madrida, onda se ostavi nogometa. Možda će nekome biti smiješno to što sada govorim, ali je moguće. Bilo mi je krasno vidjeti prije utakmice s Realom da momci vjeruju da mogu pobijediti Ronalda i društvo. Ta vjera je veliko bogatstvo Dinama.

U utorak je Dinamo u Lyonu? Može li se nešto napraviti na Gerlandu?

- Bit će strašno teška utakmica. Ako će momci igrati kao protiv Reala, a ja vjerujem da možemo i bolje, sve je moguće. Treba igrati pametno, koncentrirano, imati malo sreće. Rezultat će doći ako radiš kako Bog zapovijeda.

Što je najveća opasnost u takvim utakmicama? Trema, neiskustvo igrača, nešto treće?

- Što je bilo jučer, bilo je. Ne možemo to promijeniti. Ne znamo što će biti sutra ili prekosutra. Moramo pokušati napraviti sve da bude onako kako mi želimo. Tremu moraju imati oni koji nemaju što za jesti, oni koji su bolesni. Igrati pred prepunim stadionom je nešto najljepše. O tome sam sanjao još kad sam bio dijete. Radi takvih stvari se igra nogomet, barem ga ja igram zbog toga. Ne bi smjelo biti treme na Gerlandu.

Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju Sportskih novosti!