Ljetne dane naš umirovljeni trener Otto Barić provodi u Zagrebu, prošeće Tuškancom, više mu se, kako kaže, “ne da ići na more”...
- Ljetovao sam 60 godina na moru i sad mi se više ne da. Ne ‘grizem’ više na morske draži, ljepše mi je u mom Zagrebu. Prošećem šumom, udahnem svježeg zraka...
Barić, dakako, prati i stanje u hrvatskom nogometu, jedan je od malobrojnih stručnjaka koji je bio skeptičan prilikom postavljanja Igora Jovićevića na Dinamovu klupu. Njegova je skepsa dobila svoju službenu potvrdu i Jovićević je izdržao samo sedam utakmica...
- Šteta, prebrzo je potrošen mlad i dobar trener, brutalno je odbačen poput nekad Đalme Markovića, Kobešćaka ili u novije doba Jurčevića. Nisam bio protiv Jovićevića kao stručnjaka, nego sam smatrao da je prerano i u pogrešno vrijeme došao na klupu Plavih. Poznajem Dinamo, znam kako klub funkcionira i u povijesti je bilo mnogo sličnih slučajeva kad je mladi trener preuzimao momčad. I najmanji je problem uvijek, baš kao i sad, bio u tim trenerima, ali ipak nisu uspijevali - kaže Barić.
Negdašnji izbornik ističe...
- Nije bilo lako Jovićeviću. Došao je nakon uspješnog Bjelice, koji je stvorio momčad s imenom i prezimenom. K tome, uoči Jovićevićeva imenovanja otpušten je kompletan Bjeličin stručni stožer, čime se pogurnulo Bjelicu pred zid i jasno je da nije mogao nastaviti raditi u takvim okolnostima. A takav način razlaza, po mom mišljenju, nije bio dobar. I Jovićević je došao u takvoj situaciji, kad ozračje u klubu nije bilo dobro i na kraju je Dinamo sam uništio svoga trenera.
Je li Jovićević imao bilo kakvu šansu za uspjeh u toj situaciji?
- Imao je, ali se mnogo toga moralo poklopiti. No, želim reći ovo: trener mora znati kad je pravi trenutak da dođe u neki klub! Primjerice, odbio sam Zdravka Mamića u jesen 2004. godine, nudio mi je da sjednem na klupu umjesto Nenada Gračana, ali rekao sam mu da ne mogu! Bio sam tada sportski direktor kluba, smatrao sam da Gračan treba ostati i da mu trebamo pomoći. I razišli smo se... Shvaćam Jovićevića, bio je to za njega veliki izazov i objeručke ga je zgrabio! Ali, očito se nije mogao nositi sa svim problemima koji su ga dočekali. Dinamu treba trener koji iza sebe ima desetljeće uspjeha, osvojene trofeje, trener koji iza sebe ima velike stvari i zvučnu biografiju...
Nelogična promjena
Mišljenja ste, dakle, da je Jovićević malo prerano uletio u tu priču i da nije imao dovoljno iskustva za plovidbu uvijek uzburkanim vodama kojima plovi Dinamov brod?
- Apsolutno! Za Dinamo bi bilo mnogo bolje da je Jovićević još godinu-dvije ostao trener druge momčadi i ozbiljno radio s tim mladim igračima, kao što je i radio prije preuzimanja prve momčadi. Onda bi imao i kudikamo više iskustva, a i od mladih bi igrača stvorio materijal s kojim bi mogao dobro funkcionirati u prvoj momčadi.
Kad smo već kod tih mladih igrača, Jovićeviću se predbacuje da je uvodio previše mladih istodobno u momčad?
- Ne bih to rekao. Vjerovao je tim igračima, morao ih je isprobati, dakle, morali su i igrati. A ostavili su Jovićeviću dobar dojam u drugoj momčadi i bilo je logično da ih testira, te da stvara momčad za novu sezonu. Nije mi, na kraju svega, baš logično da su ga promijenili, a ništa negativno nije napravio za klub, pa Dinamo je osvojio naslov! Mora se istrpjeti
Ali, igra i rezultati bili su daleko od željenog i očekivanog. A zna se kako Dinamo funkcionira...
- To je nešto sasvim drugo! Ali, želite li nešto probati, onda se to mora istrpjeti. Sve ovisi o strpljenju klupske uprave. Kad sam bio trener Sturma, dogodilo mi se jedne sezone da sam u posljednjih devet utakmica izgubio čak šest, jednom sam pobijedio i u dva navrata remizirao. Ali, klupski je predsjednik stao iza mene, razumio je da sam morao isprobati neke igrače i sljedeće smo se sezone, uz dva pojačanja, borili do zadnjeg kola za naslov! Riječ je, eto, samo o tome razumiju li klupski predsjednici i uprave nogomet. A čini mi se da ga kod nas baš i ne razumiju... Najvažnije je povjerenje između predsjednika i trenera, ili uprave i trenera.
Na klupu je, privremeno, sjeo sportski direktor Zoran Mamić. Je li to dobro za Dinamo i smatrate li da će Mamić biti i trajno trenersko rješenje?
- Bit će Dinamo opet dobar. Iako situacija nije idealna, uvjeren sam da će Mamić brzo pohvatati niti i na kraju sezone bit će u poziciji da ostane trener. No, pitanje je želi li Mamić to? Jer, već se piše i govori da ima nekih bogatih inozemnih ponuda...
U nedjelju u Maksimir dolazi Hajduk. Kako ocjenjujete stanje u Hajduku?
- U Splitu je teška situacija. Dinamo ima problema s upravom, a Hajduk ima strašnih problema! I to zato jer klub vode ljudi koji ne sjede u upravi, ‘ovi’ s ulice dirigiraju kako će to funkcionirati i to je jako teška situacija. Teško će trener Igor Tudor izdržati u takvom okruženju... Tudoru nije lako
Kakvo je vaše mišljenje o Tudoru i njegovu radu?
- Nije mu lako. U karijeri je uletavao u klubove u vrijeme kad nije birao igrače, dolazio je kad je već počela sezona i nije utjecao na igrače koje ima u svlačionici, nije ih birao i dovodio. Oni mogu biti dobri, ali i ne moraju biti dobri, nije lako treneru u takvoj situaciji. I Tudor je, kao i Jovićević, također morao isprobati mlade igrače, jer je svoj posao shvatio kao dugoročan, želio je vidjeti na koga može računati u budućnosti, a na koga ne. No, u većini slučajeva treneri nemaju vremena, pa kad trener to shvati, onda je i rezigniran.
Kakvu utakmicu u nedjelju očekujete?
- Vjerujem da će Dinamo pobijediti, jer je objektivno kvalitetniji. Iako, iskreno želim Hajduku da nešto napravi, kako bi mogao lakše dalje raditi. Dinamu je, uostalom, ta utakmica bodovno nevažna, a i publike, one prave nogometne, ionako nema na stadionima. I to je zlo našeg nogometa.