Ako u startnoj pobjedi u Varaždinu treba nekoga izdvojiti, onda je to svakako Dinamov kapetan Arijan Ademi. Kapetan je odigrao maestralno poluvrijeme (nije bio loš ni u nastavku) i pokazao u kojem smjeru želi voditi modri brod. Na neki način poslao je poruku svima koji su sumnjali.

Dakle, Ademi je zabio, poput golgetera-rutinera, pogodak za 0:1, izborio kazneni udarac za 0:2. Bio je prije i poslije toga na svakoj lopti, u svakom duelu, trčao prema naprijed, trpio udarce... Ono što volimo reći, bio je pogonska snaga momčadi, udarao ritam na putu do tri boda. I ne bi sve to bilo možda ni tako bitno i neobično, naviknuli smo gledati Ademija u takvim izdanjima, kad bi se gledalo izvan čitavog konteksta i svega što se događalo u Dinamu u zadnja tri mjeseca.

Arijan Ademi bio je čovjek kojemu je, vjerojatno, bilo najteže tijekom maksimirske krize oko smanjenja ugovora, odlaska Nenada Bjelice i suradnika. Ademi je, s jedne strane, čovjek iza kojega je klub stao u najtežim trenucima karijere, plaćao ga i kad nije igrao zbog suspenzije, pa su mnogi u klubu očekivali da će Ademi povesti svlačionicu u brzi dogovor i nagovoriti suigrače da odmah prihvate krizne mjere.

Međutim, on je kao kapetan stao iza momčadi i internog dogovora “ili svi ili nitko”, bio je taj koji je Upravi javio da prijedlog o smanjenju nije prošao glasanje. Na njegovim je leđima bio najveći teret, bio je između nekoliko vatri, igrača i kluba, dijela navijača, javnosti, svatko je očekivao da će Ademi povesti ‘vojsku’ na njegovu stranu. Jednima se neće svidjeti ako se svlačionica nastavi dalje inatiti, drugima ako popusti i pristane na klupske uvjete, trećima ako uopće krenu pregovarati, time bi isto ‘pogazili karakter’. Ili si bahati milijunaš bez socijalnog osjećaja, ili si običan tip bez ‘one stvari’ koji se boji Uprave ili si nekarakterni plaćenik koji razmišlja samo o svojem ugovoru...

Najteže je bilo njemu

A kapetan, igrač s najduljim stažem u Dinamu, on je bio taj od kojega su svi tražili odgovornost. Možemo samo zamisliti što mu se tih dana sve motalo po glavi, uz one dvije godine bez nogometa zbog doping-afere bilo je to najteže razdoblje njegove karijere, razočaranje kakvo nije očekivao da će ikad doživjeti. Kad je sve, napokon, riješeno, kad su razgovori i pregovori donijeli rezultat i dogovor oko primanja, Ademi je u razgovoru za SN bez ustezanja kazao:

- Nismo nikad bili protiv smanjenja ugovora, već protiv načina na koji smo to trebali učiniti.
Priznao je da njemu i suigračima nije najbolje sjelo kako su, na neki način, označeni krivcima za cijelu situaciju, da se klub mogao bolje postaviti, bilo je očito da su bili narušeni neki odnosi. No, isto tako je kazao:

- Ova momčad sigurno može još dati, motivirani smo, a trener Jovićević imat će našu podršku.
I, ako je netko mislio, ili ako se činilo, da će sve što se događalo ostaviti traga na Ademiju, utakmica u Varaždinu pokazala je da je iz još jedne teške situacije izišao kao pobjednik, kao i nakon dvogodišnje suspenzije. Odigrao je većih i bitnijih utakmica u karijeri, odigrao je i boljih utakmica, ali ova partija u Varaždinu, gledana kao dio jednog kraja i jednog novog početka, nosi svoju simboliku. Ademijeva prezentacija nosi poruku:
“Eto nas, živi smo, motivirani, ova momčad ima još dosta toga za ispričati i nismo se predali”.

Već je 10 godina tu

Ademijeva partija u Varaždinu na neki je način i potvrda tih riječi kako novi trener ima podršku svlačionice, jer kad najiskusniji igrači i vođe momčadi (Ademi, Petković) igraju tako motivirano, onda je to naredba i svima ostalima da se ‘bacaju na glavu’ i da nastave tamo gdje su stali prije krize.

Neki se dan iz Rusije probila vijest da se za Ademija interesiraju čak tri moskovska kluba, CSKA, Spartak i Lokomotiv, da je CSKA možda, financijski, najizglednija opcija, međutim, zasad je to tek jedna od glasina, bez neke opipljive potvrde. Tko zna, kako je Ademi krenuo u ‘restart’, kako je igrao i prije krize, nije nemoguće da na pragu 30. godine konačno stigne i neka takva ponuda koju je nemoguće odbiti.

Jer, Ademi, osim što je pogon ove momčadi, na proljeće je i drugi najbolji strijelac Modrih. Zabio je tri gola (Rijeka, Hajduk, Varaždin), toliko su zajedno zabili Petković i Oršić, samo je Kadzior zabio više od njega (četiri).

Od svih tih informacija možda najnevjerojatnijom zvuči ona da će 1. srpnja Ademi napuniti 10 godina od dolaska u Maksimir! I kad čovjek pomisli da je svoje najbolje utakmice odigrao, da je ispucao sve motive i ambicije, on dođe u Varaždin. I pomete teren!