Ne bih nikada napisao ovaj tekst da se nekidan u jednoj nogometnoj enciklopediji nisam sudario s - Normanom Whitesideom, reprezentativcem Sjeverne Irske, nasljednikom Georgea Besta, rođenog u Belfastu, koji je ostao zapamćen kao najmlađi sudionik Svjetskog prvenstva 1982. godine u Španjolskoj. Norman Whiteside je srušio Peleov rekord, sa 17 godina i 41 danom debitirao je za Sjevernu Irsku protiv Jugoslavije, koju je vodio Billy Bingham i koji je, vjerovali ili ne, bio starter u svih pet utakmice koje su Sjeverni Irci odigrali na Mundialu. Pele je 1958. godine bio tek nešto stariji, debitirao je sa 17 godina i 230 dana...
Tema moje priče je Josip Brekalo, Dinamov napadač, koji je već označen kao čudo od djeteta, jer ni on nema 18 godina i bio sam uvjeren da će i on biti jedan od najmlađih sudionika Europskog prvenstva. Iako sam 40 godina profesionalno u hrvatskom nogometu, ispao sam naivni - magarac!
Josip Brekalo bi 12. lipnja, kada Hrvatska na Parku prinčeva igra protiv Turske, imao 17 godina i 346 dana! Ne bi on slomio ničiji rekord, ali, bio bi hrvatski "Whiteside", jer igra lijevo krilo, lomi bekove i malo njih mu može ući u "trag". Nije on ni Michael Owen, koji je za Englesku debitirao na Svjetskom prvenstvu 1998. godine protiv Tunisa, ne može se (još) usporediti ni s Ivanom Gudeljom, koji je sa 20 godina debitirao protiv Luksemburga, a dvije godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, izabran je u idealnu postavu Mundiala po izboru L'Equipea. Brekalo još nema takvu karizmu, ali je u modernom nogometu igrač koji će obilježiti buduće vrijeme.
Prije nekoliko tjedana sam izazvao sablazan u Maksimiru, kada sam sugerirao Zoranu Mamiću da Brekalu da 15 utakmica, ne bi li postao ono što je postao Norman Whiteside u Španjolskoj, jedan od najmlađih igrača na Europskom prvenstvu. Naravno da su ignorirali moj apel, Brekalo je do sada dobio tek nekoliko minuta, uglavnom gubi vrijeme u zapisniku, gdje ne može pokazati svoju nadarenost...
Mladić, očito, ne želi ostati u Dinamu, njegovi roditelji su mu sugerirali da će brže napredovati u Engleskoj, Španjolskoj ili Njemačkoj. Nisam siguran, no, ja nisam njegov impresario ni savjetnik, to je Stjepan Tomas, koji ga je otkrio prije četiri godine i želio odvesti u Rubin Kazan. No, u međuvremenu je Brekalo prerastao rusku ligu, danas je na meti bundesligaša i premierligaša. Međutim...
Dinamo se grčevito bori da zadrži svojeg najtalentiranijeg igrača, da ga ne izgubi kao što je izgubio Roberta Murića, kao što je, na kraju krajeva, "izgubio" i Alena Halilovića. Ali, bori se na loš način. Kada sam sugerirao Zoranu Mamiću da pruži šansu Josipu Brekalu, mislio sam da je on potencijal za hrvatsku reprezentaciju i da bi na Europskom prvenstvu trebao igrati u paru s Mandžukićem. Kao i uvijek, prezreli su moje mišljenje, a nisu našli bolje rješenje. Danas su u pat poziciji s mladim igračem, koji želi u inozemstvo.
Kažnjava li Zoran Mamić zbog sebičnih klupskih interesa Dinamovu publiku? Kažnjava li hrvatsku reprezentaciju i njezinu ambicioznost? Ima li pravo kažnjavati hrvatski nogomet? Uopće ne sumnjam da je on pedagog, ali, Josip Brekalo je preveliki talent da bi hrvatski nogomet zaslužio da ga se kažnjava zbog izbjegavanja profesionalnog ugovora s Dinamom. Modri klub ima 250 službenika, neka oni to riješe. Ali ne kao što su riješili pitanje žutih kartona mlade momčadi s Anderlechtom. Upravo čine sličnu pogrešku!
- Treba pričekati mišljenje igrača kada navrši 18 godina, i njega će se pitati - zaključio je jučer Stjepan Tomas...
Traže ga engleski i njemački klubovi, u igri su Everton, Wolfsburg i tko zna sve ne, ali, to je malo važno. Važno je da nije na radaru izbornika Čačića, koji ga ne "konstatira", jer ne igra u Dinamu. Imaju li pravo Dinamo i Čačić na "uigranu varijantu", ako je tako dobar igrač u pitanju? Pogreška s Brekalom bila bi jednaka pogrešci s Robertom Prosinečkim 1987. godine. Kajanje nakon toga ne vrijedi ništa!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....