Kekove tri ključne figure: Alex, Balaj i Bradarić su glavne uzdanice za proljeće

ALEX FERNANDEZ

Operacija koljena Moisesa stavila je Riječane na veliku kušnju. Polivalentni veznjak, kako je tekuća sezona prolazila, isprofilirao se u igrača koji se odlično snalazi kada je postavljen odmah iza leđa najisturenijeg napadača. Zamjenu su Bijeli pronašli u Španjolcu zanimljivog CV-ja. Najintrigantniji podaci su oni koji kažu da se Alex "školovao" u Real Madridu, da je kao kapetan predvodio Castillu, drugu momčad Galacticosa, te da se na EP-u do 19 godina okitio titulom najboljeg igrača završnog turnira.

Sve to može daleko više značiti od podatka da se i nije previše naigrao za Espanyol iz kojeg je i doveden na šestomjesečnu posudbu. "Kopačke Moisesa", istina, mogu predstavljati ozbiljan teret na leđima mladog Španjolca, koji će se trebati i prilagoditi na sredinu (uvjete) potpuno drugačiju od one u kojoj je djelovao tijekom cijele dosadašnje karijere. Uspije li u tome, Rijeka bi mogla dobiti i više nego dobrog igrača na poziciji koja je ostala upražnjena uslijed onoga što se prije početka priprema dogodilo Brazilcu.

BEKIM BALAJ

Nije pitanje kako zamijeniti Andreja Kramarića budući da je to gotovo pa nemoguće. Zadaća Riječana je kako pronaći onoga tko će biti najbliži učinku kojeg je iza zebe ostavio najbolji strijelac HNL-a. Ta (nezahvalna) uloga u proljetnom dijelu, barem na otvaranju, pripast će albanskom reprezentativcu. Gledati Balaja kroz prizmu njegovog prethodnika na novu riječku "devetku" može staviti samo nepotreban pritisak.

Upravo iz toga razloga na Kantridi izbjegavaju komparirati dvije po karakteristikama potpuno različite špice. Kramarić, osim što je "killer" u 16-ercu, daleko je "mekši", finijih poteza, jak "jedan na jedan", sposoban je sam kreirati prigodu za pogodak. Sve to čini ga drugačijim u odnosu na sljedbenika. Jer, s druge strane, Balaj je korpulentnije građe, samim time i dosta "tvrđi", a broj njegovih pogodaka uvelike bi mogao ovisi o tome koliko će ga "hraniti" ostatak momčadi. To se da zaključiti ne samo kroz ono što smo mogli vidjeti tijekom pripremnih susreta, već i jednostavnim pogledom na dosadašnji učinak Albanca u klubovima čije je boje branio prije dolaska na Kantridu.

FILIP BRADARIĆ

Defenzivni veznjak Hajduka bio je velika želja Riječana u zimskoj stanci. Jasno je i zašto. Po profilu bi trebao odgovarati onom igraču na čije će mjesto uskočiti. Riječ je, naravno, o "odbjeglom" Mati Jajalu. Sama činjenica da je struka Bijelih toliko inzistirala na dovođenju Bradarića, jasno pokazuje da se na njega pod stijenama računa i više nego ozbiljno. Potonji je spremno prihvatio izazov, uvjeren da će se nametnuti na Kantridi.

Na startu, to je svakako pozitivna stvar. Malodušnost, u to smo se pod stijenama uvjerili, ne prolazi. A Bradarić definitivno nije takav, što pokazuje i njegov dosadašnji nogometni put, možda ga i najbolje oslikava epizoda u kojoj nije potonuo nakon što je odbačen iz Hajduka. Upravo suprotno, vratio se na Poljud zaobilaznim putem. Svima pa i sebi dokazao je da - vrijedi. Prepoznali su to u Rijeci, u kojoj će mu po svemu sudeći pripasti jedna od glavnih rola. Na igraču je da opravda povjerenje...