Iskupljenje u Londonu? Zvuči kao loše ispričani vic. Pa ipak, nakon rezultatske blamaže protiv Milana (0-4) igrači i trener Dinama sasvim ozbiljno najavljuju kako protiv dvostrukog prvaka Europe idu – po pobjedu. Unatoč činjenici da Chelsea trenutačno baš i ne izgleda kao „protivnik za vađenje“.
U analima maksimirskog kluba „masnim je slovima“ upisan datum – 9. rujna 2022, dan kada je Dinamo u Zagrebu pobijedio favorizirani Chelsea 1-0. Čačićev optimizam vjerojatno se referira na „najsjajniji trenutak njegove trenerske karijere“. A do rezlutata koji je obilježio njegov povratak u Maksimir aktualni je trener Dinama stigao poprilično jednostavnim taktičkim rješenjem: posložio je „plitku formaciju“ 30-ak metara od Livakovićevih vratiju, a igru prema naprijed prepustio inspiraciji Brune Petkovića i brzini Mislava Oršića. I uspio je. Obrana je uspješno otklonila sve (konfuzne) pokušaje londonskog sastava, a Petković i Oršić kreirali su akciju, koja je ušla u povijest Dinamovih europskih prezentacija.
Međutim, na svojevrsni je način Ante Čačić postao zatočenik vlastitog uspjeha. Pomislio je kako i u preostalim europskim utakmicama može formacijom 5-3-2 ostvariti željeni rezultat. Od „dobitne kombinacije“ odustao je jedino u maksimirskom susretu protiv Red Bulla (tada je Dinamo zaigrao u rasporedu 4-1-4-1). A sve zablude „pobjedničke formule“ razobličio je nedavni sraz s Milanom...
Taktički naglasak sustava 5-3-2 (ili napadačke inačice 3-5-2) igra je po bokovima. Ući u taktički klinč protiv momčadi kojoj po bokovima operiraju Ante Rebić i Rafael Leao, bilo je unaprijed osuđeno na propast. Dinamov odgovor Milanu bili su Sadegh Moharrami i Robert Ljubičić!?
Još izraženija nelogičnost Dinamove prezentacije uočena je u napadačkom segmentu. Mislav Oršić je godinama najefikasniji i najubojitiji Dinamov napadač. I ove je sezone postigao 11 golova (uz šest asistencija) u 23 nastupa. Svoj status u nogometnom svijetu Oršić je izborio kao krilni napadač. No, u sustavu 3-5-2 on se pojavljuje u sredini kao druga špica. To bi još imalo smisla u utakmici, gdje protivnik Dinamovim igračima ostavlja prostor za tranzicijsku igru. Protiv Milana, međutim, Stefano Pioli je (u obje utakmice) Čačićevim adutima „zapriječio koridore“.
Hoće li Čačić svejedno u Londonu optirati za sustav 5-3-2 i identičnim taktičkim rješenjima nastojati ugroziti neprijeporno superiorniju momčad Chelseaja? Takva zamisao ne čini se kvalitetnom, a niti racionalnom idejom. Naprosto, niti Dinamo, a poglavito Chelsea nisu iste momčadi otprije 50 dana.
Dva su krucijalna detalja obilježila maksimirski susret spomenutih protivnika. Dinamo je početkom rujna dosegao optimalnu razinu forme dočim Chelsea (s pripremama je krenuo gotovo mjesec i pol dana kasnije od Zagrepčana) još nije postigao željene natjecateljske norme. Također, klub sa Stamford Bridgea imao je i delikatnu internu situaciju. Priče o nedostatku „kemije“ između igrača i trenera Thomasa Tuchela pokazale su se točnima. Neposredno nakon poraza u Zagrebu, Nijemac je dobio otkaz!
Slijed igara i rezultata u razigravanju E skupine Lige prvaka ukazuje danas na inverznu situaciju: Chelsea je na optimumu, a Dinamo – na rezervi. Stoga i izjave iz maksimirske svlačionice uoči gostovanja u Londonu možemo shvatiti ponajprije kao hinjenje hrabrosti u situaciji kada je deficit energije i samopouzdanja Dinamove momčadi posve očigledan.