Kad je Ante Čačić dolazio na klupu Dinama, većina je bila puna nepovjerenja. Bez obzira što je Čačić čovjek značajne nogometne reputacije, koji je bio i izbornik Vatrenih, pod čijim je vodstvom nacionalna vrsta igrala, kako to kaže veliki nogometni mag Robert Prosinečki, najbolji nogomet uopće. Ante kojeg su nazivali tv-mehaničarom uspio je popraviti sliku i ton tadašnjeg Dinama koji se gasio, te je uzeo naslov prvaka, stopio se s dečkima iz svlačionice, sinergija je bila sjajna.
No kako je postavljen kao ‘privremeni trener‘, nogometni narod i većina medija je umjesto čestitki tražila novo lice na plavoj klupi. Tomić, Jakirović, Kek... Zazivao se i povratak Bjelice. Sva su se ta prezimena vrtila u eteru kao pokvarena ploča. No uprava kluba tada povlači najbolji mogući potez, ostavlja Čačića trenerom. Narod koji se hrani ironijom i rugalicama odmah mu je počeo mikroskopom tražiti loše strane, bez obzira što je čovjek slagao pobjedu na pobjedu. Uzeo je u međuvremenu još jedan trofej, Superkup. Opet ista priča, nije on za Dinamo.
Priča bez argumenata, bez činjenica, ali koga briga zar ne? Međutim, velika većina onih koji su govoreći i pišući ružno o Čačiću podcijenili su ga, duboko su ga podcijenili. Podcijenili su njegovu socijalnu inteligenciju, podcijenili oko starog nogometnog šmekera, koji se godinama kalio na nižerazrednim utakmicama, ali i Dinamu, reprezentaciji... Mnoge je iritiralo što nikada nije bio raspoložen za svađu, nije na prvu opskurnu metaforu izlijetao na polemički poligon, a takvi baš idu na živce, zar ne? Ante je uljuđeni gospodin čije izjave imao smisao, ne podiže glas, ne libi se čestitati najvećem suparniku Hajduku nakon pobjede nad Vitorijom. Takvi ne odgovaraju onima koji larmaju po društvenim mreža ili po nekim medijima. Podcijenili su i njegovu tvrdoglavost, čvrsti stav prema ideji nogometne igre.
U svom dosadašnjem opusu u Dinamu, u svom drugom mandatu sve odradio na fantastičan način, kulminiralo je plasmanom u Ligu prvaka, a doseglo zvjezdani iskorak pobjedom nad Chelseajom. Bila mu je to najveća klupska utakmica u karijeri, dobio je, pobijedio. Ušao je u Dinamovu povijest kao trener, jer se takvim trijumfima uvijek ulazi u povijest, u klupske almanahe. U prvom mandatu prije deset godina, također je ispričao veliku priču, osvojio je prvenstvo, kup, također je Modre plasirao u Ligu prvaka. Dva puta plasirati zg-klub u najelitnije klupsko natjecanje na svijetu uspjelo je samo još Zlatku Cici Kranjčaru. Nikome više od svih tih silnih trenera koji su prošli kroz Maksimir. Čačić je definitvno jedan od najuspješnijih Dinamovih trenera. Ovo nije priča o novcu, ali da, njegov trenerski gen napunio je maksimirsku blagajnu hrpom eura, obogatio je klub.
Ante Čačić ima - jaja! Nije ničiji pijun, nikada nije niti bio. Treba to napisati jer ga javnost ne poznaje, jer mnogi misle da je bio lutka na koncu Zdravka Mamića u vrijeme kad je postao izbornik, da mi je bivši glavni čovjek zg-kluba slao ceduljice s igračima koji trebaju igrati i formacije. Nikada to nije bila istina, jednostavno, to je - laž. Čačić je uvijek bio svoj, napravio je ono što je mislio da je najbolje. I nije ga briga za priče neistomišljenika, nikada nije bio dekorater drugih vizija i modela. Čačić nije lutka na koncu, niti je ikada bio.