O AEK-u i velikoj utakmici u Ateni malo detaljnije u drugim tekstovima. Na ovome mjestu, ipak, malo detaljnije o kontekstu u kojem se klub nalazi. O aktualnom trenutku, koji je jedan od kritičnijih u posljednjih pet godina. Kraj i početak ere, kako momčadske, tako i klupske, ulazak u novo doba funkcioniranja, ali i stvaranja ispočetka. Te činjenice da Dinamo, očito, za jednu stvar nije (bio) spreman. A trebao je biti. Odnosno, morao je biti. jer, posljednji gong jedne od najvećih klupskih generacija prijeti da će udariti već barem posljednjih godinu i pol, dvije dana...

Ima tome nekoliko dana kada je na jednoj kavi netko nabacio potencijalno sjajnu temu: "Slušaj, a zašto se ne bi napisalo da bi Dinamu bilo najbolje ići u ‘all-in‘, odnosno ostaviti sva četiri potporna stupa, te uz postojeću momčad i nekoliko pojačanja napraviti možda i bolju momčad od one koju je stvorio Bjelica prije pet godina. A ta je za vječne klupske almanahe..."

U prijevodu, ostaviti Livakovića, J. Šutala, Ivanušeca i Petkovića, te uz pridošla pojačanja nadodati Kačavendu, Stojkovića, Vidovića... i u jednoj od prijelomnih sezona novije budućnosti napasti i Bjeličin europski "evergreen". Novac, eto, kaplje od bonusa i postotaka, budžet je umnogočemu očišćen logičnom odlukom rješavanjem nedefiniranih igrača svakakvih ugovora, a slijevat će i Uefina lova. Ideja je bila dobra no za vikend, a sada je to konačna činjenica, stigao je odgovor iz kluba, koji će potvrdu dobiti za tjedan dana: "sva četvorica igrača, naime, žele otići..."

Nemoguće ih zadržati

Uz dodatak kako ih je nemoguće zadržati, jer, uostalom, stigao je kraj "petoljetke". A Dinamo i kroz povijest valjda nikad nije imao jednu generaciju toliko dugo na okupu.

- Kako ih zadržati, kada je novac koji im se nudi ogroman, mi tu ne možemo parirati, a i nekima od njih već je u par navrata bila spuštena rampa. Nažalost, to je neminovnost, koliko god ta spoznaja bila teška - rečeno nam je tijekom nedjelje.

Normalni proces života u Dinamu, međutim, doista stiže u zao čas. Jer, za razliku od prije, nije problem odlaska, već činjenice kako je Dinamo imao vremena dobre dvije godine da se pripremi za njihove odlaske s adekvatnim zamjenama, ali to nije učinio. I ne samo za njih. Upravo stoga, Igor Bišćan dobio je najteži mogući zadatak: stvoriti novu generaciju, a usto držati momčad na istoj razini, uz ogroman pritisak, rođen iz nekoliko aspekata, no ponajprije zbog prijelomne godine, promjene vlasti, a time i određenih paradigmi (sportskog) poslovanja, u pojedinim slučajevima krajnje (zakonski i moralno) suspektnih.

Sve ispočetka

Bišćana, dakle, danas ne napada samo AEK - daleko najteži suparnik u ovom krugu kvalifikacija, već i brojni europski klubovi, koji poput stršljenova udaraju na "modri" roster, na najbolje igrače. Livaković je praktički već sve dogovorio s Fenerbahčeom, iako doznajemo da je u igri i Sevilla, a da se klubu javio i Monaco, Ivanušecov transfer u Feyenoord je gotova stvar, Petković je jednom nogom u Trabzonu, blizu je završnica priče Šutala i Ajaxa... Istina, Dinamo će na ime tih transfera zaraditi preko 40 milijuna eura, oslobodit će značajan dio budžeta za plaće, međutim, istina je i da će Bišćan, dakle, sve morati stvarati ispočetka. S igračima koji tek trebaju doći i zadužiti velike kopačke.

Strategija kluba je tu zakazala. Ova nova Uprava tek je zadužila uloge, no ono u što se Dinamo pretvorio - ozbiljni europski klub srednjeg ranga, u rosteru je već barem godinu dana morao imati spremne zamjene. Jer, tako se to u ozbiljnom i modernom nogometu radi. Ovako, izgubit će okosnicu, pola momčadi, i onda kretati ispočetka. I moliti se da, recimo, Stojković može brzo zamijeniti Ivanušeca, da će Nevistiću odgovarati Livakovićeve rukavice, ili da će prezime Šutalo imati adekvatnog nasljednika u Bošku. Te da na tržištu ima napadača Petkovićeva ranga, odnosno potencijala...

Uglavnom, eto, na vratima je AEK, no bit će tu još i strašnijih suparnika. Jer, sjetimo se, prije tri mjeseca ovaj je roster od svih proglašen jako ranjivim. Sada se pod Bišćanom konsolidirao, očistio, te pojačao, proširio, no uskoro slijede novi bolni rezovi. A Bišćan, realno, mora biti i kirurg, i anesteziolog, i terapeut.