Gordon Schildenfeld (40) je u Ateni, grije se na dvadesetak stupnjeva Celzijusa, nema u grčkoj metropoli hladnoće kao u našim krajevima. Što radi? Sprema se za buduću trenersku karijeru, ima ogromne ambicije u budućnosti, želi biti na toj uvijek vrućoj trenerskoj klupi u poslu za koji kažu da je ‘kruh sa sedam kora‘. Šifo je imao sjajnu igračku karijeru u kojoj je odigrao 29 utakmica za Vatrene, odijevao je dresove Šibenika, Dinama, Bešiktaša, Duisburga, Sturma, Eintrachta iz Frankfurta, Dinama iz Moskve, Panathinaikosa, Anorthosisa te Limassola, gdje je i završio karijeru. Kao trener okušao se u Vukovaru 1991, uveo je taj klub u SHNL.
- Radio sam na završnim ispitima, sad sam sve završio. Ostao mi je još samo završni rad. Imam sad već PRO licencu, ali dobio sam je na korištenje. To znači da sam dovoljno kvalificiran, ali kad položim završni ispit onda je dobivam za stalno. Dok sam radio u Vukovaru nisam mogao sve odmah, ali sam ovu stanku kad ne radim najbolje moguće iskoristio - kazao nam je u uvodu Šifo.
Posve se posvetio trenerskom poslu...
- Obilazio sam klubove. Bio sam sedam dana u Hajduku s Gonzalom Garcijom, želio sam vidjeti kako on radi. Bio sam tjedan dana u Panathinaikosu s Rafaelom Benitezom... Imam još planova, dok sam slobodan odlazit ću još u neke klubove, gdje mi se pruži prilika, gdje poznajem ljude. Želim upijati znanje, vidjeti kako treneri rade, zapaziti neke druge pristupe, doći do novih informacija. Radim na sebi. Jako, jako me zanima trenerski posao, uvijek tražim gdje mogu biti bolji.
Prati sve što se događa na svim nogometnim meridijanima, naravno i sve što se događa u hrvatskim ligama.
- Nikad u životu nisam gledao toliko utakmica. I kad sam igrao nisam pratio nogomet kao sada. Kao trener gledam ga s neke druge strane. Ovoga trenutka ne gledam tko je pobijedio, sad me rezultat ne zanima, zanima me igra. Pomno analiziram utakmice, do najsitnijih detalja.
Kad sve već tako pozorno analizira, pitali smo ga kao bivšeg igrača zagrebačkog kluba nešto o Dinamu. Modri su krenuli na druge pripreme s trenerom Kovačevićem. Možemo li ustvrditi da je priča o novoj momčadi i adaptaciji sada završena? Prošlo je šest mjeseci, momčad je praktički ista kao u prvom dijelu sezone?
- Bilo bi dobro da je adaptacija pri kraju. Dinamo je momčad koja bi sljedeće sezone trebala igrati Ligu prvaka ili Europsku ligu. Jasno je da Dinamo želi uzeti prvenstvo, a to znači da momčad mora biti na vrhunskoj razini.
Kaže da bez obzira na ovih proteklih šest mjeseci koliko je Kovačević u plavom domu, treba vremena.
- Apsolutno ovoj novoj momčadi treba još vremena. Generalno, zagrebački klub je dugo imao jedan način rada i funkcioniranja, sad je došlo do velike promjene. Zvonimir Boban je donio nove ideje, novu viziju, promjene. Od nogometne akademije do prve momčadi. Nije lako ni Bobanu, ni treneru Kovačeviću. Ali to je jasno, Dinamo je klub koji uvijek zahtijeva najbolje od najboljeg. Nije zasad onako kako je godinama bilo, sad su Modri u neizvjesnoj prvenstvenoj utrci s Hajdukom, ali Dinamo ima još velikog prostora za napredak. A to onda znači da zaista još treba vremena.
Je li Mario Kovačević zasad položio ispit kao trener Dinama?
- Gledajte, nikada se neće svi koji prate Dinamo moći zadovoljiti. Ali najvažnije je da se zadovolje ljudi koji rade u klubu. Kovačević zasad ima rezultate, Dinamo je prvi na ljestvici, ima realne šanse da se plasira u nokaut fazu Europske lige, živ je u Kupu... Ponekad Modri igraju stvarno dobro, ponekad ne tako dobro. Dakle, svi ciljevi kluba su dohvatljivi. E sad, želje navijača su vjerojatno da se uvijek igra na visokoj razini. Ali ponavljam, teško je sve zadovoljiti. U Maksimiru se mora paziti baš na sve: od rezultata, igre, razvoja mladih igrača... Ako me pitate, je li Kovačević položio, kazat ću da je meni sve više-manje u redu, bez obzira na oscilacije u igri.
Kako je zapravo voditi momčad kao Dinamo koji ima toliko kvalitetnih igrača? Nekoga se mora posjesti na klupu, netko ima više, netko manje minutaže, onda dolazi do nezadovoljstva, koliko je teško pomiriti ego svih u svlačionici?
- To je s trenerske strane svakako najteži posao. Kao igrača me to nije previše zanimalo, zapravo o tome nisam razmišljao. Sad kao trener o tome itekako razmišljam. Kao trener imaš maksimalan uvid u svaki trening i u svaku minutu koju provedeš s igračima. Na temelju toga trener donosi odluku tko će igrati i je li zaslužio igrati. Navijači, novinari ili bilo koji stručnjaci koji nisu 24 sata s momčadi, u ovom slučaju s Dinamom, to ne mogu znati. Zato mi je posve neozbiljno pričati o tome zašto netko ne igra, zašto netko igra više, netko manje. Trener ima kompletnu sliku svakog igrača, ostali je nemaju. On zna kakve je zahtjeve postavio pred igrače te jesu li te zahtjeve igrači proveli, od treninga do utakmica. Ako se zahtjevi ne provedu, onda trenerske ideje padaju u zaborav. Tako da Kovačević sigurno dobro zna zašto su mu neki igrači u udarnom sastavu, zašto neki igraju više, neki manje. Ne postoji niti jedan trener na svijetu koji bi radio protiv sebe, koji bi stavljao u momčad igrače za koje ne misli da su mu u tom trenutku potrebni. Trenera ne treba zanimati ime igrača, njegov nogometni pedigre, ima li veliku karijeru ili ne. Izvoli na teren, izbori se za momčad. A trener je na kraju odgovoran. Moje mišljenje kao trenera glasi: ‘bolje je poginuti na svoj, nego na neki drugi način‘. Možda vam to zvuči tvrdoglavo. Kad se radi o treneru Dinama, siguran sam da Kovačević želi dobro momčadi, igračima i naravno sebi. Sve što radi Kovačević radi na način da poboljša momčad. Konačno, uvijek je to tako kod trenera. U Dinamovom slučaju, kad se ne igra dobro, onda je krivac Kovačević, a kad se igra dobro, onda su igrači zaslužni. Bio sam igrač, znam da igrači gledaju samo sebe, trener mora gledati sve. Znam da će Kovačević napraviti sve da Dinamo igra dobro i da postiže rezultate koje zg-klub treba postići - zaključio je Gordon Schildenfeld.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....