Prije dvije sezone u ovo vrijeme Dinamo je igrao Ligu prvaka, a imao je i ljeto s nizom kvalifikacijskih utakmica. Unatoč tome Modri su u prvenstvu bili dominantni, imali su nakon 15 kola 78 % osvojenih bodova. Tadašnjeg trenera Antu Čačića, zbog pada forme (na 70 % bodova u 10 kola) u drugom dijelu sezone, zamijenio je Igor Bišćan i Modri su na kraju trijumfirali (76 % bodova) s deset bodova ispred Hajduka.
Prošle sezone, nakon 5 utakmica i tek 47 % s Bišćanom, došao je Sergej Jakirović. U 13 utakmica do kraja godine, uz euro nastupe, skupio je 76 % bodova. U proljetnom dijelu u 18 nastupa skupio je 85 % bodova, uz pobjede i osvajanje Kupa. Kad je ostvario ulaz u LP, Jakirovićev je učinak bio opterećen porazom od Hajduka i odmah potom debaklom kod Bayerna.
Smijenjen je, iako je u startnih 6 kola SHNL-a ostvario 13 bodova (72 %). Taj postotak sada djeluje moćan u odnosu na Bjeličin u devet kola, s tek 48 % bodova. Aktualnog trenera “brani” čak 7 (58 %) bodova (i 5 milijuna eura) u Ligi prvaka, gdje postoji i opcija nastavka natjecanja (i zarade) na proljeće.
Svodi se na improvizaciju
Statistiku mnogi uzimaju kao temelj procjena, iako su brojke nerijetko krivi dojam događanja. Recimo Dinamo sada ima ozbiljni niz ozlijeđenih te još više iscrpljenih igrača. Brojke s klubovima LP-a su ipak drugačije interpretacije u odnosu na Konferencijsku ili Europsku ligu. Ono što razlikuje prethodnog i aktualnog trenera jest bolji europski hod Bjelice, u odnosu na uspješniji domaći Jakirovića.
Uz dužnu ogradu da je Bjelica ušao tijekom sezone, s kadrom koji nije selekcionirao, nije odradio pripremu, a uz to odmah je s momčadi bio u žešćem drilu LP-a. Međutim, uza sve olakšavajuće okolnosti, Dinamov domaći ritam (prije SB-a) djeluje posve nelogičan za širinu te kvalitetu rostera u odnosu na konkurenciju. Ovaj Dinamo, primjerice, je ovog ljeta, prvi puta nakon 2011. godine, više uložio u nove igrače (5,1 milijun) u odnosu na prodaju (2,9). Tada je Dinamo doveo nove igrače za 4,7 milijuna, a prodao je za 420 tisuća eura.
Dakle, aktualno vodstvo je zadržalo grupu iz prošle sezone, pridodajući više igrača (Pjaca, Cordoba...) zahtjevnog uloga i logično je da su očekivanja bila veća. Djelomice se takvima pokazuju u težoj konkurenciji (LP), a neuspješnima se očituju u ipak lakšoj konkurenciji (SHNL). Što nas upućuje na vjerojatno ključan problem, a to je pitanje igre...
Radi dočaravanja sličnog događanja, na kudikamo većoj razini, Real Madrid je u sezoni velikih očekivanja sada u fazi velikog razočaravanja te sve izraženijih skepsi. Real je zadržao većinski kadar iz prošle trijumfalne sezone, a otišli su ne baš standardni Nacho i Joselu, a umirovio se Kroos. Glamuroznom rosteru, s kojim se prije pet mjeseci osvojilo naslov prvaka Španjolske i Lige prvaka, pridodani su moćni Mbappé i mlada brazilska zvijezda Endrick.
Real ima velike teškoće, koje se ogledaju u odnosu na lani u manje bodova (79 prema 85 %), manje postignutih, a više primljenih golova u “lakšem” domaćem natjecanju. U tzv. Realovom dvorištu, to jest LP, stvari su još gore, jer je u pet kola upisano čak 3 poraza (Lille, Milan, Liverpool). Skepsu u Realovu okruženju generira sve uvjerljiviji dojam da igra momčadi ničim ne ukazuje da bi se stvari mogle poboljšati.
Bez obzira na ozljede, koje su također u nizu i sporadično pogodile Ancelottijevu škvadru (Militao, Carvajal, Tchouaméni, Camavinga, Vinicius, Courtois), niti povratkom pojedinih igrača stvari se nisu promijenile. Zato se svakog dana sve više problem locira u tehničko-taktičke pristupe, odnosno probleme u stvaranju igre. Odlaskom Tonija Kroosa nastala je praznina, tim teža sukladno teretu Modrićevih godina. To su dva lucidna igrača koji su davali ton igri Reala deset (super uspješnih) godina, vezivali linije, diktirali izlaz iz zone obrane i prijelaz u zonu napada s lakoćom. Sve ono što aktualni Real nikako ne uspijeva. Zašto?
Stvoriti igru je najvažnija trenerova misija
Perezovi operativci su izabirali “moćnike” tzv. X generacije (ne poznaje eru prije interneta), odnosno snažne, agresivne, hitre tipove, koji su snaga sadašnjeg i budućeg nogometnog vremena. Otkako nema Kroosa, a Modrić bude na klupi, gotovo je irealno kako Real ne uspijeva više prepoznatljivom kombinatorikom izići iz presinga, razviti ofenzivnu tranziciju ili lomiti postavljenu obranu suparnika. Ancelotti je vrtio Tchouaménija, Valverdea, Camavingu, Bellinghama, ali ne ide. Tim prije što brzinski fenomeni, kao Vinicius i Mbappé, ne samo da ne igraju obranu, nego su i u ofenzivi fokusirani na individualnu završnicu.
Ancelotti ne odaje jasnu ideju kako da to promijeni, jer on ionako kao trener nije baš graditelj. Glavna mu je odlika bila da iz dobro složene grupe igrača izvuče maksimum prije svega kroz poticanje kolektivnog duha, te da igrače ne opterećuje taktičkim formulama. Vjerojatno je zato imao uspjeha s velikim klubovima, a manje u drugima...
Bjeličin Dinamo i dalje ima najširi i najkvalitetniji roster SHNL-a. No, ključan je problem što Modri nemaju jasan identitet igre, pa da u odsutnosti nekih vedeta alternative imaju bistre vizije što im je činiti da ih što bolje zamijene. Stvoriti igru je najvažnija trenerova misija i uvijek štiti u nevoljama s ozljedama i lošijim formama pojedinaca. Bez nje se sve svodi na improvizaciju i posljedične neuspješnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....