U Europi dr. Jekyll, u SHNL-u mr. Hyde. Dinamove metamorfoze, hrustili su se mnogi, završile su sa Slavenom Belupom te posebice Celticom, gdje su "modri" pokazali napredak, koji, eto, nije nagrađen. Jedina logika bila je (uvjerljiv) trijumf nad Lokomotivom, koja ove sezone djeluje kao da je izašla iz HŽ-ove majstorske radionice. Ipak - krivo. Čak i takva, "parna Lokomotiva", na kraju je na cilj stigla brže i efikasnije od - Dinama. Čime je drama u Maksimiru dostigla vrhunac. Za potrebe ovoga teksta nismo uronili u arhivu, ali naći period u kojem Dinamo nije slavio sedam uzastopnih utakmica... U svakom slučaju, krimen nije ekskluzivan, jer da jest, lako bi ga se riješilo. Krimen je disperziran. Nije uopće sporno kako bi oko Maksimira već odavno odjekivale eksplozije medijskih i navijačkih VBR-a, da se ovo sve događa prije godinu dana, pod patronatom Vlatke Peras, ili, pak, prije nekoliko godina kada je klubom drmao odbjegli kriminalac Zdravko Mamić. Novo vodstvo imalo je dug "grace period", učinilo je hrpu pozitivnih stvari, no nakon posljednje blamaže, krajnje je vrijeme adresirati i vruća pitanja i nagomilane probleme... U, ipak, ključnom - sportskom dijelu križaljke.

Problem Uprave

Mjesecima slušamo o aktivnostima, idejama, ljudima koji znaju svoj posao. Načelno, hrpa toga stoji, Dinamo se otvorio, napunio novom energijom, krenuo širiti niše i otvarati nove prostore svoga razvoja, u cilju oplemenjenja članstva, vidljivosti, marketinga, kao dio rasterećenja budžeta preovisnog o izlaznim transferima. I to je potpuno "legit". Međutim, u svemu tome, uslijed i duple krune te ulaska u Ligu prvaka, doimalo se kao da će rezultat doći sam od sebe. Uprava kluba, na čelu s predsjednikom Zajecom, stekla je očito krivi dojam. Brod napumpan trofejima, elitom, novcem, pažnjom i lovorikama, kao da je pušten da nemirnom oceanom plovi na autopilotu. Kada su prvi puta naišli na hrid, nakon koje je iz kapetanske kabine ispao Sergej Jakirović, realno nisu bili spremni, no trenutačna situacija pokazuje da i taj dramatični završetak "medenog mjeseca", nije shvaćen dovoljno ozbiljno... Da, mnoštvo sektora radi iskorake, ali na kraju dana jedini ključan je onaj osnovni - rezultatski. Promjena trenera, ujedno, činila se idealnom flaster-metodom, no rana je, očito, malo dublja. Uprava kluba ljetos je donijela odluku da će sportski sektor voditi Marko Marić, s prefiksom "vršitelja dužnosti", dok se ne dokaže, uz savjetništvo Velimira Zajeca.

Marko Marić

GORAN MEHKEK Cropix

Nije nikad objašnjeno temeljem čega je točno Marić tijekom jeseni izgubio prefiks, postao službeni SD, i to, prema našim informacijama, s vrlo solidnom plaćom. Pitanje sportskog direktora tek slijedi, no u ovome odlomku, to je i pitanje Uprave. Dok se klub izuzetno ekipirao na gotovo svim razinama, najogoljeniji je ostao onaj ključni - sportski. Gdje je, zapravo, Mariću trebalo pomoći, no ne dobrim namjerama, koje su put znate gdje već gdje. Pitanje Uprave, također, pitanje i jedinog preživjelog člana Perasičine posade, Darka Podnara, koji je, uzgred, u jednom intervjuu Marića difamirao do krajnjih granica, a danas je čovjek kojeg se klub ne želi odreći, iako i on, navodno, ima prste u ekipiranju rostera. Sve ovo pitanja su primarno i za prvog čovjeka kluba, koji se sam stavio na vjetrometinu, a onda je sinoć na članskom druženju riječ praktički u potpunosti prepustio predsjedniku Uprave Manenici. Da se razumijemo, Velimir Zajec zalog je mira i smirivanja tenzija u Dinamu, nositelj je nekog novog Dinama, no kao prvi čovjek kluba koji se sam istaknuo, također mora nešto reći. Osim da Dinamu nedostaje sedam stožernih igrača, jer i bez njih, Dinamo ne može čekati nedjelju u strahu da ga Varaždin može preskočiti i zasjesti na treće mjesto...

Problem sportskog direktora

Mnogi s kojima sam razgovarao posljednjih mjeseci reći će: "Mara iznimno zna nogomet, i gotovo se u svemu slažemo"... I to stoji. Marko Marić živi nogomet. No, postoji vremenski okvir koji je sporan: "Bit će sjajan sportski direktor..." Taj "bit će" trebao bi biti - prezent. U Dinamu je, naime, futur teško održiv... Ova momčad Dinama, realno, njegovo je djelo, uz, kako kaže, trenerski blagoslov. Iz ove perspektive bilo bi dobro objasniti prodaju Brodića, koji je praktički izguran iz kluba. Dečko koji je došao prihvaćajući ulogu treće špice, inače, prošlog je proljeća baš rješavao utakmice poput Lokomotive, a na ljeto je proglašen tehnološkim viškom. OK, legitimna odluka. Ali samo i isključivo ako imaš dogovorenog trećeg napadača. Marić ga nije imao. Jer, ulaziti u sezonu s Petkovićem, za kojeg znaš da će propustiti barem desetak utakmica u sezoni, i ćkao alternacijom, teško je oprostiv gaf. Pritom, pak, klub razine Dinama do danas je praktički funkcionirao bez adekvatne skaut-službe; razni su se odbori kvalitativno napunili, a ovaj, ključni, čak je i kvantitativno - tanak. Kao prilog tome, konačno, govori i činjenica da bez obzira što ne možemo zaključiti krajnje kapacitete Juana Cordobe, činjenica je da njega nitko uživo nije gledao. Nastavno, pušten je Soldo u Osijek za hvaljenih (!) 400 tisuća eura, "šestica" s kojima inače ne obiluješ, s opcijom buy-outa, no iako interes raste, kako stvari stoje, Dinamo nije zainteresiran za povratak. Marić nije doveo Roga, to je, ako je vjerovati izvorima, učinio Podnar, ali mu je, bez obzira na posudbu bez prava otkupa, otvorio mjesto pustivši Vrbančića na posudbu, što nema baš puno rezona, barem iz konteksta isplativosti. Marko Marić, pritom, ima pluseva. Pierre-Gabriel, Torrente, Pjaca, Kačavenda, itekako imaju smisla, karakter Mmaaea ne može ispravljati, dok i taj Cordoba, kao i Mbuku imaju potencijala, no dojam disbalansa kadra uz navedene greške, svakako stoji. Zaključno, rujan, listopad, studeni i prosinac Dinamov je kritični dio sezone već više godina, kada se lomi HNL i europska sezona. Spašavanje u proljeće i nema previše smisla, jer tada se redovito Dinamo okreće prvenstvu, a rotacije i nisu baš ključne kada igraš jednu utakmicu tjedno.

Problem trenera

Nenada Bjelicu upoznao sam dok je bio trener Spezije. Sustavan, pedantan, trener s izraženim egom, kojeg je adekvatno kanalizirao, igrajući na kartu znanja, ali i vještine pristupa igračima, o čemu, konačno, govore i laude koje na njegov račun bez fige u džepu sipaju Livaković, Olmo, Oršić, Ademi, Petković..., igrači koje je u prvom Dinamovu mandatu podigao na razinu visoke europske klase, i putem kojih je stvarao rezultat. Rezultat koji nitko ne može osporiti. Od skidanja europskog prokletstva, preko i današnjih osam bodova u "modroj", europskoj kasici.

RONALD GORSIC Cropix

Bjelica, ipak, treba znati, nije bio prvi izbor Dinamova establišmenta, ali kada je i izabran, dojam je da Bjelica nije "onaj" Bjelica iz 2018. Samopouzdan, spreman, gladan. Igrao je na kartu prošlosti, oslanjajući se na "senatore", iako su oni stariji, zasićeniji, istrošeniji, a time je ujedno i slao krive poruke ostatku svlačionice, koji ne mari za prošlost, već gleda ono što je danas. Za Dinamovo dobro, ruku na srce, uz adekvatni mauzolej slave u Maksimiru, tu tzv. "senatorsku sobu", trebalo bi politi benzinom i baciti šibicu. Ne se te ekipe riješiti, dapače, ali ih adekvatnije koristiti. Bjelica je ujedno tražio pripreme kako bi pokrenuo rotaciju, no to je kasno, a pritom nije stvorio dominantnu igru za HNL. Liga prvaka njegova je "komfor-zona", gdje pokazuje svoje elitne vještine, tranzicijski prostor u kojem se najbolje osjeća i za koju bez mrve obezvređivanja zaslužuje duboki naklon, no u času kada znaš da osvajanjem HNL-a ulaziš direktno u LP, onda s obzirom na stanje svlačionice taj Celtic, kao i ona Borussia, ne smiju biti prioritetni, jer, da, ulazak u nokaut fazu nosi prestiž, ali mnogo više odnosi potencijalni gubitak titule. Kada na to dodate "situacije" s Cordobom, Pierreom-Gabrielom, Mmaeeom, pa zamjene u kritičnim situacijama, s recimo naglaskom da krilo (Špikić) ne mijenja jedno od nekoliko krila na klupi (Hoxha, Cordoba, Mbuku), već - bek (Moharrami), onda je teško izbjeći konstrukciju po kojoj Bjelica u igru uvodi "svoje" igrače, a zanemaruje one koje je potpisao sportski direktor Marko Marić...