Vijest je za rubriku "vjerovali ili ne": otkako je u sezoni 1995./96. zakoračio u Maksimir kao službeni klupski liječnik, dr. Hrvoje Šojat bio je na više smaknuća nego ovlašteni šerijatski krvnik. "Cannavaro je 57. trener u mojih trideset godina u Dinamu. Neki su se više puta vraćali na klupu, ali ukupno sam vidio 56 trenerskih smjena", dok je gostovao u emisiji Dubravka Šimenca "Dudo i prijatelji" doktoru Šojatu je laknulo što je u nedjelju izbjegao još jednu smjenu. Cannavaro se kolebao nakon što je uprava otpustila Marka Marića i pristao je zadržati posao tek nakon višesatnog nagovaranja.
Već dva dana kasnije 51-godišnjak je ponovno zaplesao na tankom ledu, ovaj put u Bjelovaru, gdje su "plavi" u sudačkoj nadoknadi iščupali ulaznicu za četvrtfinale Hrvatskog kupa. Ne bi se Cannavaru ništa dogodilo da je slučajno izletio sa staze, nastavio bi voditi momčad jer se Dinamo u međuvremenu umorio od skupih trenerskih razvoda, ali ako se ovdje namjerava zadržati i poštedjeti izmučenog doktora Šojata 58. smjene, morat će nakon lipnja rezati i preoblikovati roster jer nekolicina je igrača očito zalutala u Dinamo.
Klub je nešto na tom planu pokušao učiniti već u trenutku kada je Maxa Bernauera i Darija Špikića poslao na posudbe - pristojno upakirana poruka da su tehnološki višak - ali oni koji su ostali iza njih opet ne koriste ponuđene prilike.
Imao je jasne ideje
Nenad Bjelica u drugom maksimirskom mandatu možda nije bio onaj motivirani trener koji se obračunao s polustoljetnim europskim prokletstvom kluba, ali je imao jasne ideje koga ne želi u posadi. Da se zadržao na klupi, Bjelica bi svakako promijenio krvnu sliku momčadi uz pomoć domaćih ili barem regionalnih talenata, a na štetu "legionara" iz bijelog svijeta.
Nema sumnje da bi se zauzeo za produženje suradnje s Kevinom Theophileom-Catherineom, karakternim igračem koji je na pragu veteranske dobi još uvijek najpouzdaniji obrambeni igrač momčadi, te za vezanje Raula Torrentea čvrstim ugovorom. Otprilike na tom mjestu Bjelica bi podvukao crtu ispod koje bi ostali Jan Oliveras, Ronaël Pierre-Gabriel, Nathanaël Mbuku i Juan Cordoba. Povorku suvišnih vodio bi kod Bjelice otpisani pa kasnije pomilovani Sammy Mmaee, a ne treba napominjati da Wilfried Kanga u tom slučaju ne bi stigao do Maksimira.
Cannavaru su prilikom ustoličenja šapnuli kako bi bilo zgodno da riješi problem tzv. pušačke sobe, ekskluzivnog kluba senatora koji su postali "veći od života" i teški za upravljanje njegovim prethodnicima. Kako danas stvari stoje, ovo društvo (Bruno Petković, Arijan Ademi, Josip Mišić i Stefan Ristovski) predstavljat će manju prepreku prilikom pospremanja svlačionice i glancanja fizionomije momčadi. Oni su, istina, danas s pogrešne strane tridesetih, i na njima je teško graditi sastav za budućnost, ali i dalje posjeduju nogometnu klasu. Za Oliverasa, Mmaeea, Mbukua i Kangu ne možemo ustvrditi isto.
Blamaža u Bjelovaru
Tražimo li rodonačelnika žanra "zalutalih", Jan Oliveras nema pravu konkurenciju. Svojedobno član mladih španjolskih reprezentacija, 20-godišnjak je najavljen kao sljedeći Dani Olmo, a vrhunac zagrebačkih dana dosegnuo je ulaskom u protokol nekoliko utakmica, ne odigravši pritom niti jednu službenu minutu za "plave". Za razliku od lijevog braniča Oliverasa, stoper Mmaee je, unatoč ležanju u Bjeličinu frižideru, skupio 17 nastupa za prvu momčad, i na tom putu za vikend čak postigao prvijenac protiv Šibenika, ali generalno nije ostavio dojam kalibra za ozbiljnu defenzivnu igru.
U utorak u Bjelovaru napadačke zvijezde domaćeg trećeligaša baš su preko Marokanca bildale imidž. O Mmaeevoj nonšalanciji manje bi se pričalo da su na drugoj strani Mbuku i Kanga isporučili golove zbog kojih su angažirani, ali oni nisu bili niti blizu liste strijelaca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....