Mark Viduka proteklih dana nije imao slobodnog vremena. Mnogi njegovi prijatelji iz Celtica stigli su u Zagreb, a tu je i domaće društvo, bio je “rasprodan” i dan nakon utakmice na Maksimiru.
Pitali smo ga kako je doživio ogled svoja dva kluba?
- Bila je to jako borbena utakmica. I Celtic i Dinamo su bili oprezni po pitanju obrane. Gosti su imali dominaciju u prvih dvadeset minuta, mislio sam tada da će Dinamu biti teško. Na kraju, igrači Celtica su imali dosta posjeda, ali nisu baš stvarali prilike. Zapravo, ni jedni, ni drugi nisu napravili puno šansi. To je moj dojam.
Rezultatska neizvjesnost i važnost bile su u prvom planu, za gledatelje je nedostajalo malo kvalitetnog nogometa.
- Što to uopće znači? Nekad je utakmica borba. Ako se ne boriš, ne možeš igrati. Tako je u prvenstvu, a tako je često i u Ligi prvaka. Susret je bio borben s obje strane, nije bilo puno prilika, nije bila otvorena igra. Nisu se smjenjivali napadi na jedan pa na drugi gol. Oni su vrlo jaka ekipa, a s obzirom na to da je Dinamo igrao bez niza bitnih i iskusnih igrača jer je imao puno ozljeda, rezultat je po meni odličan.
Svaka je drukčija
No, kad ste vi igrali 1998. godine protiv Celtica, tada je ipak bilo drugačije. Dinamo je napadao i zabio tri komada. Atmosfera je bila vrhunska.
- Ne možete to uspoređivati jer svaka je utakmica drugačija. Možda bi, da smo tada igrali tjedan dana kasnije, slika bila kao ovog utorka. Igrali smo i mi puno takvih susreta u kojima sve pokušavaš, ali ne uspijevaš. Trebali bi biti zadovoljni jedni i drugi. Nije bilo velike razlike između dvije ekipe.
Može li Dinamo učiniti nešto protiv Arsenala i Milana u zadnja dva kola?
- Ako ukradu još nešto, barem jedan bod, možda bi mogli proći dalje. Ne znam... Ovisi o drugim rezultatima. Imam osjećaj da bi mogli negdje “ukrasti” bod.
Viduka je bio drag gost Dinama, prije utakmice dao je intervju za Dinamov kanal kazavši kako je prvi put na travnjaku Maksimira otkako je kao igrač otišao iz kluba prije više od četvrt stoljeća.
- Na terenu sam bio prvi put, ali na utakmicama ne. Dolazio sam u međuvremenu na Maksimir, gledao sam Dinamo, no sada sam se spustio na travnjak i u klub. Lijepa su sjećanja na doba u kojem sam igrao, a dosta sam vremena tada znao provoditi i u klupskim uredima.
Draga sjećanja
Kakvi su dojmovi kad se prisjetite svega što ste doživjeli kao igrač Modrih?
- Draga su to sjećanja. Imali smo brojne velike utakmice, kao što je bila ta protiv Celtica koja nam je omogućila da prvi put uđemo u Ligu prvaka, a posebna je utakmica bila i protiv Partizana godinu dana ranije. Nije to bio nastup kao u prvenstvu, pa čak niti u Ligi prvaka, iako se radilo o kvalifikacijama za Ligu prvaka. Puno je bila značajnija zbog situacije u to vrijeme, bio je to prvi susret Dinama i kluba iz Srbije nakon rata. Pogotovo je rado pamtim jer smo pobijedili 5:0, iako sad je lako pričati. U Beogradu smo izgubili 1:0, trebalo je izaći na taj uzvrat i dobiti... Nismo mogli znati da će to biti baš tako dobro.
Evocirali uspomene
Sreo je ovih dana brojne bivše suigrače.
- Sa mnom je bio Tommy Boyd, bili smo na ručku, jednako tako vidio sam se s predstavnicima Celtica. Baš je bilo odlično. Evocirali smo uspomene.
Tom Boyd je igrao s Vidukom u Celticu, legenda je škotskog nogometa, član njihove Kuće slavnih, a sada je zaposlen na Celtic Parku, prima ugledne goste koji dolaze na utakmice njihova kluba.
Čude li se i Škoti maksimirskom stadionu kao Petar Schmeichel koji nije mogao vjerovati da Hrvati kao takva nogometna nacija nemaju bolji stadion, da istok nije u funkciji zbog potresa...
- Ha, tko se ne čudi. Tako se i mi čudimo. Ne znam što bih rekao o tome, sve se zna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....