Kao što smo najavili prije utakmice s Istrom 1961, bez obzira na rezultat Mario Kovačević će ostati trener Dinama. Njegova smjena uopće nije bila tema, niti je jedna riječ u Maksimiru o tome progovorena. Najavljivalo se svašta, nekakav sastanak koji će biti "povijesnog karaktera", od toga nije bilo ništa.
Da, sastanaka je bilo, razgovaralo se u plavom domu o razlozima trenutačnog stanja, Zvonimir Boban je saslušao sve one koji su imali nešto za kazati, analiziralo se, tražili su se modaliteti izlaska iz krize, postavljanja stvari na mjesto kakvo bi trebalo vladati u maksimirskom klubu.
Kad smo već kod tih sastanaka, oni su zapravo "redovno stanje", tako da ovaj koji je održan u ponedjeljak nije bio nešto novo i iznenađujuće. Jedini je bio nešto drukčiji od dosadašnjih zbog činjenice da je posljednji natjecateljski ciklus od 18. listopada do 9. studenoga završio - loše. U šest odigranih utakmica, Modri su upisali dvije pobjede (Osijek i Rijeka), tri poraza (Vukovar 1991, Celta, Istra 1961), uz gol-razliku 6:9.
Sastanak u Dinamu
Čak i u tim pobjedama protiv Osijeka i Rijeke, bilo je problema u igri, osim rezultatskog uslijedio je i značajan pad u prezentacijama. Tako da je sastanak morao biti, da se tako izrazimo, "više razine". Po onome što saznajemo, vrijeme se potrošilo na idejne zamisli i planove kako da momčad postane ono što se od nje očekuje.
S nestrpljenjem očekujemo što će se dogoditi kad završi ova stanka zbog nastupa reprezentacije, kad prvo krene kup-ogled s Karlovcem, pa onda maksimirski HNL okršaj s Varaždinom, te gostujući s Lilleom u Europskoj ligi. Hoće li ozbiljan, konstruktivan i bez ikakvih tenzija održani sastanak biti Dinamov put u bolje sutra ili neće donijeti ništa kad se radi o podizanju forme i odnosa u momčadi?
Dakle, dogodilo se ono što smo znali da će se dogoditi. Zvonimir Boban nije tip čovjeka koji će posezati za promjenom trenera zbog panike, zbog lošijih rezultata i igre u nekoliko utakmica. Paničarilo se prošle sezone kad su mijenjani Jakirović, Bjelica, Cannavaro, Perković... Gotovo svaka loša igra i poraz ili porazi bili su znak da treneri moraju otići. Bilo je to neozbiljno i znak da ljudi u klubu ne znaju "kud gone", znak posvemašnje nesigurnosti u odluke. Osluškivalo se i što misle navijači, čitale su se kritike po društvenim mrežama kao neke zadane školske lektire. Pa se na koncu zapravo i nije znalo je li trenere mijenjao Facebook, Instagram ili čelni ljudi kluba. Na kraju se vidjelo kako je to završilo. Katastrofalno, Dinamo nije osvojio ni prvenstvo ni Kup.
Prošla sezona bila je kolosalan promašaj. Treneri su se pribijali na zid srama, čerečilo ih se kao "pajceke na kolinju". Valjda je prošlosezonski rezultat bio dovoljno dobra opomena da stalne promjene trenera ne trebaju značiti da će momčad biti bolja, uspješnija, da će osvajati trofeje. Istina, ponekad promjena trenera bude "bingo", ali u Dinamovu slučaju ispala je suprotno od toga. Dolaskom Zvonimir Boban, ta praksa je sasječena u korijenu. Realno, da je Mario Kovačević smijenjen nakon ove prve krize rezultata i igre, značilo bi da se odustalo od vizije. Vizije ne bi smjele padati u vodu nakon prvih kriza.
Hoće li Dinamo smijeniti Kovačevića?
Zašto govorimo o viziji? Pa iz jednostavnog razloga što je trener Mario Kovačević izabran od Zvonimir Boban kao vizija, kao dugoročna trenerska vizija. Nije odabran zato što će biti jeftiniji od nekih drugih, zato što nikoga drugoga nije bilo na tržištu, zato što nije bilo drugih rješenja. Pa ako se sjećate, a trebali biste jer je prošlo vrlo kratko vrijeme, mnoga imena su se nakon odlaska posljednjeg trenera Perkovića vrtjela u eteru. Mnogo poznatija i, ako hoćete, iskusnija, spominjali su se treneri koji imaju mnogo bogatiji CV od Kovačevića. Ali Zvonimir Boban je napikirao baš njega i odmah je bilo jasno da će on preuzeti Dinamovu struku.
Sada su se opet nakon poraza Dinama u Puli počela u medijskom eteru vrtjeti razna imena, koja bi kao mogla naslijediti Mario Kovačević. Istina, nije nam uopće jasno kako su ta imena iznikla kao gljive nakon kiše. Jer po onome što znamo, Zvonimir Boban ni o jednom od svih tih navedenih nije razmišljao, niti su uopće bili tema. Niti ih je ikome uopće spomenuo. Jer čvrsto vjeruje i stoji iza Mario Kovačević. Kao i onog dana kad ga je izabrao za trenera.
Naravno da s tim vjerovanjem u Kovačevića Zvonimir Boban definitivno preuzima odgovornost za ono što će se u budućem razdoblju događati na terenu. Što je u konačnici i bilo jasno onog trenutka kad se uprizorio u Maksimiru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....