U 92. minuti imaš sve, a osam minuta nakon - ništa. Dinamov "rollercoaster" u Ateni imao je dva ekstrema, no nažalost pobijedio je onaj drugi - tragični. Dinamo je, dakle, do nadoknade preokrenuo poraz iz Zagreba, imao je 2-0, ali onda su Araujo i Vida zavili Dinamo u crno. AEK na kraju ide dalje u play-off Lige prvaka, dok će Dinamo kontra Sparte iz Praga tražiti prolaz u skupine Europske lige. Ispali su "modri" hrabro, junački, ali na kraju - tko te pita...

Vidjelo se ispočetka da se može. Da je Dinamo barem "al pari". Da ima snage. Da taj AEK nije bauk. A to je, konačno, i naplatio u sudačkoj nadoknadi. Šok na OPAP Areni, željnoj Dinamova sklapa, bio je itekako vidljiv. U tome času, međutim, Dinamo je bio "živ" do neba, i stvorila se sjajna situacija korištenja AEK-a pada, gola koji je morao imati barem psihološke reperkusije...

Primarno, dakle, - Dinamo je nakon 45 minuta i dalje bio živ: preživio je prvo poluvrijeme atenskog ludila, zabio je i u egalu je ušao u nastavak gdje je tražio prostor za barem produžetak, ako ne i rješenje problema u 90 minuta.

Bilo je to, dakle, dramatično doba u Zagrebu. Nekoliko stvorenih prilika optimizmu je dalo za pravo, itekako, a Šutalov gol u sudačkoj nadoknadi samo je raspirio želju... Štoviše, početni nalet (je li ga uopće bilo?), "modri" su amortizirali, a kasnije i kreirali opasnosti pred domaćim vratarom. Konačno, ovaj Dinamo igrački nije inferioran grčkom prvaku, dapače. I sve je na naplatu došlo pogotkom koji je potvrdio taj "može se" narativ, koji je obuzeo dinamovce...

Veliki "ali"

Postojao je, doduše, jedan veliki - ali: čvrst je, naime, bio dojam da svaki ulazak AEK-a u Dinamovu trećinu stvara "vatru" pred golom Livakovića (skinuo prilike Hajsafija i Zubera) i da Dinamo teško živi pod pritiskom. U nekoliko navrata iz ničega se stvorila panika, što odgovara okruženju u kojem Bišćanova momčad živi. Bezrazložno, doduše, no to je druga tema. Tercijarno, naš je (bio) pogled, ovom Dinamu jako nedostaje Martin Baturina. U sredini su "modri" opet igrali s trojicom sličnih igrača (Mišić, Ljubičić, Bulat), i gledajući, nedostajao je upravo netko kreativan, koji će se otkriti, okrenuti glavu, i iskoristiti prostor.

Nakon prvoga dijela i vodstva, čekao se drugi dio, poglavito kroz prizmu Dinamove snage i energije. Dvoboj je i dalje bio tvrd, ratnički, opet je u prvih desetak minuta svoj velik doprinos dao Livaković skidajući prilike prvo Jonssonu u 55., pa dvije minute nakon i Amrabatu, doslovce kapetanski.

AEK je u tome času, logično, napao, Almeyda je pripremao zamjene, a onda je, u 65., nakon jedne akcije Dinama Petković filigranski proigrao Ljubičića, koji je ušao u prostor iz drugog plana i mirno zabio za - 2-0! Za veliki preokret, koji je OPAP Arenu bacio, činilo se, u potpunu depresiju...

"Ludilo"

Vrlo su brzo domaći navijači i trener podigli domaćina, tražeći barem produžetke, dižući pritisak iz kojeg je u 78. zabio Mokoudi, ali akciji je prethodilo zaleđe. A onda je nastalo "ludilo": u 82. norveški sudac Eskas Mihajličenku daje drugi žuti, no VAR provjera otkriva da je krivac Šutalo, čime se Dinamo spasio finiša s deset igrača, onda je poništen još jedan grčki gol zbog ofsajda, no u nadoknadi, nakon jednog kornera, Araujo zabija za 1-2, da bi potom, u posvemašnjem ludilu, u 100. minuti, sviran penal za AEK nakon ruke Ljubičića, kojeg Livaković brani Garciji, ali na odbijanac stiže - Domagoj Vida i golom zabija za konačnih 2-2 i grčki prolaz dalje...