Napokon je to bio čvrst, pobjednički korak. Nakon sistemskog raspada protiv Lokomotive, te iščupane pobjede protiv Istre, Dinamu je trebala baš ovakva pobjeda protiv Gorice za povratak na šampionsku stazu. Pobjeda utemeljena na dobroj i sigurnoj igri, pobjeda koja doista ni u jednom trenutku nije došla pod upitnik i jedina je zagonetka bila koliko će lopta završiti u mreži vratara Gorice. Na kraju je raspoloženi Banić (samo) dvaput pokleknuo, obranivši u tih 90 jednosmjernih minuta čak 14 udaraca Plavih! I taj podatak zapravo ponajbolje govori kakvu smo utakmicu gledali u Maksimiru...
Dinamo je pokazao odlučnost kakva je nedostajala u prva dva proljetna dvoboja, svatko je odrađivao svoj posao i kad se sve to uklopilo u momčadski mozaik, onda je i epilog bio još kako pozitivan. Jer protiv Gorice nije bilo važno samo pobijediti i upisati nove, vrijedne bodove za definitivni priključak Rijeci i Hajduku u vrhu ljestvice, nego je pobjedu trebalo začiniti i dobrom igrom. Na kojoj će se temeljiti optimizam uoči dolazećih dvoboja.
I sve je to Dinamo dobio. Nije bilo lošeg pojedinca u sastavu Plavih, "senatori" su podsjetili na svoje najbolje dane (Ristovski, Mišić, Petković, Ademi) i povukli su momčad prema uspjehu. A kako dobra momčad u pravilu "izbaci" i najboljeg pojedinca, tako je i protiv Gorice epitet igrača utakmica apsolutno zaradio Martin Baturina. Nakon dugo vremena, plavi je dragulj opet bljesnuo...
Načeo je goste materijaliziravši izvanredno uigranu i uvježbanu akciju nakon udarca iz kuta, međutim još je prije tog pogotka pokazao da će to biti "njegova" utakmica. Dvije situacije nagnale su nas da to pomislimo, u 10. i 13. minuti plavi je veznjak, naime, opalio s 20-ak metara, udarcima izvan 16-erca pokušao je ugroziti Banića. A to se već dugo nije dogodilo, na posljednjim je utakmicama u takvim situacijama Baturina komplicirao, tražio nemoguća rješenja, "zaboravljao" je na suparnička vrata i gubio je lopte...
K tome, sam je sebe "gušio" u igri dosadnim i nepotrebnim prilaženjem srednjim braničima po loptu, pa se onda "sudarao" sa suigračima u gužvi na sredini travnjaka. Nije tražio prostor, nije se otvarao i igrao bez lopte, a sve je to bio dokaz pomanjkanja samopouzdanja. Do dvoboja s Goricom...
Bio je to u nedjelju opet onaj Baturina o kojem maštaju brojni europski klubovi, virtuoz čarobnoga poteza, kojem se nakon dvobojan naklonio i trener Gorice, Dinko Jeličić:
- Dinamov prekid nakon kojeg smo primili prvi pogodak bio je fantastičan, sjajno izvedena akcija. Stajao sam baš iza Baturine i kad je udario loptu činilo mi se da ide pola metra pokraj vrata! Ali tako je lijepo pogodio, lopta je dobila "felš" i završila u mreži, bio je to potez pravoga majstora - pohvalio je Jeličić plavu "desetku".
"Dinamo to zaslužuje, možda rezultati ove sezone nisu onakvi kakve Dinamov navijač želi, ali baš nam zbog toga sad treba navijačka potpora"
A taj je briljantni pogodak Baturina ovako opisao:
- Uvježbavali smo tu akciju. Na posljednjem treningu nije prošla, ali na utakmici jest, sve je na kraju bilo idealno - rekao je Baturina za Dinamovu web stranicu, dodavši i ovo:
- Odigrali smo dobru utakmicu, ovako trebamo uvijek igrati. Lijepo je bilo igrati u ovom ozračju, osjetili smo potporu s tribina, to nas je nosilo svih 90 minuta. Dinamo to zaslužuje, možda rezultati ove sezone nisu onakvi kakve Dinamov navijač želi, ali baš nam zbog toga sad treba navijačka potpora i želio bih da na dolazećim utakmicama bude još više ljudi, vjerujem da će tako i biti - rekao je Baturina, koji je prekinuo golgeterski post nakon gotovo tri i pol mjeseca.
Posljednji se put, naime, Baturina upisao u strijelce u onom ludom preokretu u sudačkoj nadoknadi protiv Lokomotive 29. listopada (2:1), zabio je gol za izjednačenje, potom je Kaneko svojim pogotkom donio pobjedu. I ovaj će zgoditak Gorici svakako udahnuti samopouzdanje kreatoru igre Modrih, koji bi morao biti jedan od najjačih Jakirovićevih aduta. Nakon što je u Puli bio na klupi, nedjeljna je utakmica pokazala da je pronašao stazu za izlazak iz krize.
Gorica je bila važna postaja, koja je vratila pobjednički gard i optimizam, ali ipak samo jedna
Baš kao što je i cijela momčad dobrim nastupom razveselila svoje navijače. Bilo je veselo u kafićima oko Maksimira nakon dvoboja, puštale su se i pjevale Dinamove pjesme, opet se osjetilo šampionsko ozračje. Međutim, ne smiju sad u Maksimiru ni slučajno zaploviti nekakvim valovima samozadovoljstva, kamoli euforije. Gorica je bila tek jedna postaja na dugom i teškom proljetnom putu do naslova. Važna postaja, koja je vratila pobjednički gard i optimizam, ali ipak samo jedna.
Plavi su u ponedjeljak imali slobodni dan i već od utorka okreću se Lokomotivi i subotnjem gostovanju u Kranjčevićevoj (17.10 sati). Maksimirsku svlačionicu još peče nedavna "trica" Lokosa, kojom je praktički bilo poništeno sve dobro što je bilo napravljeno u pripremama. No taj je šokantni poraz donio i neke pozitivne posljedice, bilo je i žustrih razgovora u svlačionici, jasan je to pokazatelj da nikome nije svejedno što se događa i kako se predstavlja na terenu. Ma kako se zvao.
Gorica je, dakle, bila smjerokaz u kojem bi Dinamo trebao nastaviti, ta je pobjeda, ali i način kojim su je Plavi ostvarili, ujedno bila i jasna poruka Rijeci i Hajduku...
- Tu smo, još smo tu...
Komentari (0)
Komentiraj