Ako se dosad gledalo kroz prste Dinamovim slabijim izdanjima i mizernim rezultatima u posljednjih pet tjedana, remi u Velikoj Gorici definitivno mora označiti uzbunu u Maksimiru! U posljednjih pet utakmica, naime, Plavi su upisali mršavih pet bodova, samo jedna pobjeda (Rijeka 1:0), dva remija (Osijek 1:1 i Gorica 1:1), te dva poraza (Šibenik 1:2, Istra 0:1), jasan su pokazatelj očite krize igre i rezultata.
Izgubljeno je u tom razdoblju čak deset bodova, kompromitirana je uvjerljiva bodovna prednost na ljestvici, nestalo je samopouzdanje. S ovim se vremenskim odmakom lako može zaključiti kako su mnogi u plavoj svlačionici 26. veljače, nakon briljantne partije protiv Hajduka (4:0), pomislili da je prvenstvo gotovo i da je još jedan naslov prvaka već u džepu. Kakva naivnost i prerano samozadovoljstvo...
Istina je da nakon tri četvrtine prvenstvene utrke Dinamo i dalje ima još kako opipljivu bodovnu prednost, ali posljednje igre i rezultati nude sve osim optimizma. Ako su Plavi u subotu protiv "fenjeraša" opasno živjeli i svog najboljeg čovjeka imali u sjajnom vrataru Livakoviću, posve je bjelodano u kakvom je stanju prvenstveni lider. Treba znati i da Plavi još gostuju u Splitu, kao i da će, nakon odlaska Ademija, odigrati još nekoliko utakmica i bez Petkovića...
Što se, dakle, dogodilo s naizgled nedodirljivim Dinamom? Na taj upit odgovor najbolje zna trener Ante Čačić, koji je u sedmoj minuti sudačke nadoknade u Velikoj Gorici doživio da mu s tribina opet viču "Čačiću, odlazi". Posljednji se put to dogodilo ljetos u Varaždinu (također nakon 1:1 remija), no tada je Dinamo silovito krenuo i odradio izvrsnu jesen. Vidjet ćemo kako će Plavi sad reagirati, kako će ući u završnicu prvenstvene utrke...
Čini se da je, osim svojevrsnog opuštanja nakon "razbijanja" Hajduka, i u svlačionicu ušao virus iz klupskih salona, borba za vlast odrazila se i na ozračje u kabini. Posebno nakon što su počeli pregovori oko produžetaka ugovora ključnim igračima i najave "kresanja" proračuna. A zna se dobro što to znači za ugovore...
Dvoboj u Velikoj Gorici pokazao je još jednu Dinamovu slabost. Mjesecima se ponavljalo kako Dinamo ima "najdužu klupu" i najkvalitetniji roster, no to ipak baš i nije tako. Jer, da je tako, onda bi igrači koji ulaze s klupe donosili novu energiju i novu kvalitetu. A to ovoga proljeća nije slučaj, štoviše. Najbolji je primjer Bočkaj, koji je svojim ulaskom protiv Gorice pokazao da je apsolutno izvan forme - napravio je nekoliko pogrešaka, a izgubio je i duel uoči izjednačenja domaćina. Ne, nije on (jedini) krivac za ovaj remi (Drmić se opet napromašivao, Mišić je već nekoliko utakmica neprepoznatljiv, Ivanušeca se tek povremeno vidjelo...), samo je dobar primjer lažne vrijednosti te plave klupe.
Dinamo i dalje drži sve u svojim rukama, ali više nema pravo na pogrešan korak. Ova situacija zahtijeva maksimalnu ozbiljnost, buđenje i mobilizaciju, jer se u dva-tri kola sve može naglavačke promijeniti. Ionako je, uostalom, u ovih pet kola izgubljeno previše bodova (čak deset!), stoga Čačić mora pravodobno vratiti svoju momčad na pobjednički kolosijek.
Kako bi izbjegao dramatičnu i neizvjesnu završnicu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....