Koncentracija na rezultat proizvodi previše stresa. Fokus na izvedbu je daleko kreativniji proces.
Premda zvuče otrcano, kao da su posuđene iz prašnjavog self-help priručnika, upravo ove dvije rečenice iz uvoda teksta čine recept kojim je Bodø/Glimt posljednjih sezona stigao do predsoblja Lige prvaka. Ili je barem takav dojam stekao reporter New York Timesa kada je otišao u posjet norveškom nogometnom hitu s krajnjeg sjevera države, 16 sati vožnje od Osla, odmah kod Arktičkog kruga. To pravilo, nazovimo ga kolokvijalno "pusti rezultat, uživaj u putovanju", u mindset igrača upisao je izvjesni Bjorn Mannsverk, koji prije dolaska u Bodø/Glimt u životu nije upoznao dvojicu nogometaša.
Mannsverk je nekadašnji vojni pilot koji se "skinuo" nakon više borbenih misija u Afganistanu i iznad Libije te je 2017. godine prihvatio ponudu da postane mentalni trener nogometne momčadi. Kao adrenalinskom ovisniku utakmice su mu, otkriva, u početku bile vrlo dosadne, ali onda su igrači počeli prihvaćati njegove ideje. Bodø je ubrzo poletio brzinom od jednog maha, da bi 2020. već probijao zvučni zid i osvajao titulu nacionalnog prvaka s 20 bodova prednosti pred konkurencijom uz 103 postignuta gola (u 30 utakmica).
Mentalni trener je od igrača učinio "kamikaze", kako to objašnjava Ulrik Saltnes, 29-godišnji kapetan momčadi koji je cijeli seniorski vijek proveo u hit-klubu iz provincijskog grada (50 tisuća stanovnika) na sjeveru. Igračima je Mannsverk uveo 30-minutne treninge "jedan na jedan", od njih bi tamo zahtijevao da se otvore do kraja i ohrabrivao ih da otvoreno govore o svojim iskustvima, osjećajima i frustracijama.
Treneru sve kažu u lice
- Njegujemo vrlo otvorenu kulturu. Našem treneru kažemo stvari koje bi u mnogim drugim klubovima bile protumačene kao znakovi slabosti - otkriva Saltnes, uvjeren da ekspanzivnog, napadačkog i beskompromisnog Bodøva nogometa ne bi bilo bez asistencije mentalnog trenera. - Prilično sam siguran da bez Bjorna Mannsverka u blizini taj eksperiment ne bi dobro završio...
Ali, koliko god karizmatičan i sugestivan bio, na svijetu nema tog mentalnog trenera koji bi obične nogometne "panjeve" pretvorio u prvake svoje zemlje, zar ne? Ovdje dolazimo do drugog bitnog dijela priče o Bodøvu šampionskom putovanju - njegovi igrači posjeduju kvalitetu, taktički su vrlo kompetentni i usput, kao i svi papirnati autsajderi, naoružani su velikim motivom za dokazivanjem. Prije rezultatske eksplozije u posljednjih nekoliko sezona jedini povijesni uspjeh Bodø/Glimta bio je norveški kup osvojen 1975. Prije i poslije toga bogati jug zemlje bio je sretan da "primitivne sjevernjake" zadrži na pristojnoj distanci, daleko od pozornica na kojima se dijele trofeji, što je kod lokalnog stanovništva isprovociralo snažan inat. U inatu su klupski dužnosnici pronašli formulu uspjeha jer vode računa da u svakom trenutku u momčadi bude "40 posto momaka sa sjevera" i da na terenu ne čine samo ukras zvijezdama.
Čarolija ipak kopni?
A premda nema razvikanih zvijezda, Bodø polako pronalazi put prema glamuroznim svjetskim izlozima. Nakon 2-3 poraza na San Siru (2020./21.) prodali su Milanu mladog napadača Haugea za 4,8 milijuna eura, a godinu poslije rastali su se od Berga (4,5 mil. eura Lens) i Botheima (7,5 mil. eura, Krasnodar). Impresivna golgeterska statistika kaže da je klub pronašao način kako popuniti rupe u rosteru, ali tablica norveške lige (osam bodova manje od Moldea) i sporadični porazi u Europi u pretkolima otkrivaju da Bodøva čarolija ipak pomalo kopni...