Trener je sve, najvažnija osoba u klubu, deviza je od koje Dario Šimić ne odstupa otkako se uoči Skupštine uključio u borbu za Dinamo. Formalno se vratio u ulozi člana Uprave, ali u navijačkoj percepciji za njega je rezervirano mjesto frontmena nekog novog Dinama i arhitekta klupske stručne politike. Dakle, onog čovjeka koji bira trenera i regrutira pojačanja.

Tezu zašto je trener klubu sve Šimić voli ilustrirati primjerom Milana. Bio je već zaposlen kao klupski skaut kada su ‘rossoneri‘ u lipnju 2019. godine angažirali Marca Giampaola, a ovaj u startu iz noćne more osvojio samo devet bodova u prvih sedam utakmica i još rasturio svlačionicu. Nakon samo četiri mjeseca Giampaolo je morao prepustiti kormilo Stefanu Pioliju, koji je do kraja sezone stigao do šestog mjesta.

Godinu poslije već je bio drugi, da bi lani Pioli navijačima Milana isporučio ‘scudetto‘, a šefove počastio dramatično napucanom vrijednošću rostera. Prema transfermarktu, Milanova momčad danas vrijedi 571 milijun eura, a samo od prodaje Rafaela Leaa klub bi na ljeto mogao zaraditi stotinjak milijuna eura.

Imao je u toj renesansi i Šimić svojih zasluga kao lovac na talente: njegovo se skautsko oko zaustavilo na Pierreu Kaluluu dok je gledao utakmicu B-momčadi Lyona. Kupljen je za milijun, a danas mu je cijena odletjela na 35 milijuna eura.

Rezolutan i motiviran menadžer

Dok uporno ponavlja da je trener sve, Šimić ne ide do kraja, ali sugovorniku šalje subliminalnu poruku - Ante Čačić nije taj trener. Sjeli smo sredinom tjedna uz čašu vina, ne na intervju nego kao znanci koji korektno surađuju još od sredine devedesetih i vremena Croatije. Ako je kroz karijeru gradio imidž dečka iz susjedstva, skoro kao Bane iz Balaševićeve pjesme, na sastanku me iznenadio ostavljajući dojam rezolutnog i vrlo motiviranog menadžera.

On želi povlačiti poteze i ne misli biti smokvin list Barišićevoj struji koja se na Skupštini obranila od pokušaja puča pa sada konsolidira vlast, niti fikus u uredu Vlatke Peras. U velikom come backu Šimić će prije biti kaktus. Tko odlučuje o momčadi? Tko na kraju odgovara? To su pitanja o kojima Šimić želi razgovarati s predsjednikom i njegovim najbližim suradnicima. A "povlačenje poteza" i "pitanje odgovornosti" spletom okolnosti odjednom su završili na plavom tepihu - prije samo tjedan dana klub je brinuo sasvim druge brige - jer momčad je u posljednja tri kola osvojila tek bod.

Hladan prijam u klubu

Sa šest bodova prednosti ispred Hajduka (uoči utakmice s Rijekom) navučeno zvuči teza da je panika pred vratima i da bi sezona u finišu mogla biti kompromitirana. Bilo to trijumfalnim maršom ili nekom klimavom cik-cak putanjom, jasno je da će sezona biti zaključena (barem jednim) trofejom, ali još je jasnije da se Čačićeve dionice tope kao sladoled na suncu. Dario Šimić možda bi izbjegao zamku pred kojom se nalazi da je u studenom prihvatio prijedlog Krešimira Antolića da preuzme dužnost sportskog direktora.

Našao se tada na pragu odluke da uskoči u ispražnjenu fotelju, ali se predomislio nakon prosinačke Skupštine shvativši da Zdravko Mamić i dalje kontrolira većinu delegata. Kolebao se na kraju ove tromjesečne igre prijestolja, prošlog je tjedna na trenutak bio odustao pa se ipak vratio u ring. Ona topla dobrodošlica publike na Šubićevcu, gdje je dijelio autograme i pozirao za selfije, stigla mu je kao terapija, ali i signal da treba bez oklijevanja krenuti u akciju. U klubu je, međutim, naišao na hladan prijam, njegove uvodne riječi nisu najbolje odjeknule ni u svlačionici niti na katu, što nas dovodi do zaključka da maksimirska ‘perestrojka‘ neće ići glatko...