Josip Drmić je fantastičan profesionalac i rođeni pobjednik. Ljudi s Rujevice pričali su mi da nikada takvog nisu imali u svlačionici. Prvi dolazi na trening, zadnji ga napušta, te je u svakom trenutku 100% unutra. I ne podnosi površnost, olaki pristup, poraze... I sve što misli da nije u redu u klubu, ne samo u momčadi, reći će ti izravno u lice, bez ljutnje, nego s argumentima. Koje su u Rijeci jako često prihvaćali. I stoga će Drmić na Rujevici biti upamćen ne samo kao sjajan igrač i golgeter, nego i kao netko tko je svojim ponašanjem zahtjevima dizao kompletan klub na višu razinu.
Drmić u Dinamu sigurno nije sretan minutažom koju ima. U Ligi prvaka u tri utakmice ukupno je dobio 27 minuta. Za igrača takvog kalibra i odnosa prema nogometu debelo ispod njegovih očekivanja. Međutim, Ante Čačić je taj koji odlučuje o tome koliko će tko igrati i teško mu itko - pa i Drmić - može reći da se do sada nije pokazao kao trener koji zna odabrati.
Švicarca hrvatskih korijena svejedno to nije priječilo da nakon poraza u Salzburgu malo "očešao" trenera.
"Kad igraš s petoricom odozada znači da ti je obrana u prvom planu. Kad smo promijenili sustav u 4-4-2, odmah je bilo više lopti prema naprijed i odmah igraš ofenzivnije. Moj je stav da uvijek trebaš težiti ofenzivnijem nogometu", kazao je Drmić.
Drmić je napadač, pobjednik i naravno da je njegov pogled na nogomet uvijek usmjeren prema suparničkom golu. Naravno, veliko je pitanje je li ovaj Dinamo sposoban igrati na takav način u Ligi prvaka, protiv suparnika koji su svjetski vrh? Ante Čačić očito je stava da nisu spremni za takav rizik.
Drmić je rekao i jednu rečenicu koja je tijekom utakmice mnogima od nas koji smo je gledali bila u mislima. "Osjetilo se da smo mogli", kazao je Drmić.
Što znači "osjetilo se"? Salzburg je najveći dio utakmice bio dominantan, jer njegovi igrači igraju s iznimno puno trke, agresivnosti i visokog presinga. Možemo reći da igraju jako moderno. Tamo je svih 11 igrača uvijek u "visokoj brzini" i stoga se teško može dogoditi da igrač s loptom nema jedno ili dva rješenja. Druga je stvar što igrači Salzburga nemaju klasu kakvu primjerice imaju igrači Chelseaja, ili Milana. Međutim, neupitno je da su tjelesno na visokoj razini, kao i da maksimalno poštivaju zahtjeve momčadske igre. Poglavito to vrijedi za igrače bez lopte u nogama, oni su uvijek u pokretu, uvijek dovoljno blizu ili u brzom trku da suigraču daju rješenja.
Dinamo tako ne igra, općenito tako ne igraju momčadi s ovih prostora. Je li to zato što Dinamo nema dovoljno tjelesno potentne igrače u svlačionici, ili je to do nečeg drugog, pitanje je o kojem raspravljamo već niz godina. I nikada nismo dobili konačan odgovor.
Međutim, ono što se sinoć vidjelo u Salzburgu je prostor koji se pojavljivao u obrambenim redovima Salzburga, a koji Dinamo nije uspijevao iskoristiti. Svaki put kada bi (opet odlični) Josip Mišić brzo okrenuo stranu, Moharrami ili Ljubičić imali su pregršt otvorenog prostora, ali nisu to uspjeli pretočiti u opasne situacije, jer su bili daleko od gola. A u napadu je Oršić bio jedini koji je mogao pobjeći, ali bio je pomno čuvan.
Kad Drmić priča o "osjetilo se" prvo nam na pamet pada taj prostor koji se često otvarao na desnoj strani napada. Koju je Čačić žrtvovao kako bi imao igrača više u obrani. Možda je nakon 60 minuta igre mogao preuzeti rizik, izvaditi jednog stopera, te uvesti Špikića, koji je iznimno potentan igrač, te koji je ove godine zaslužio nagradu za igrača koji je u Dinamu najviše napredovao. Tako potentni i neustrašivi Špikić zasigurno bi unio pomutnju u obranu Salzburga, te promijenio ritam utakmice, premda ne treba dvojiti da bi i domaći trener u tom slučaju sigurno reagirao te zatvorio prostor na lijevoj strani obrane.
Međutim, "osjećalo se" kako Dinamu nedostaje više potentnih igrača kako bi parirali tako potentnim igračima Salzburga. Oršić i Špikić na krilima sigurno bi bitno promijenili pitanje potentnosti, jer obojica su strahovito moćni i odgovorni igrači koji bez problema rade u oba smjera. S tim što je Oršić i dokazani finišer i strijelac na najvećim razinama, a Špikić to tek treba postati.
Čačić se za ofenzivniji i riskantniji pristup odlučio tek nakon primljenog gola. I do kraja utakmice to mu se isplatilo jer Dinamo je bio bolji od Salzburga u tih 20 minuta. Opet, činjenica je da su domaći imali 1:0 i da su svjesno prepustili Dinamu loptu kako bi im se otvorilo više prostora za kontru. Tko zna kako bi sve to izgledalo da je rezultat bio 0:0, jer tada su okolnosti na terenu potpuno drugačije.
No, da bi Dinamo svih 90 minuta igrao riskantnije i ofenzivnije protiv suparnika kakav je Salzburg, jasno je da svaki igrač na terenu mora podići razinu trke bez lopte, nuđenja, sprinteva, odgovornosti i agresivnosti. Bez obzira na to što Salzburg nije momčad s puno klasnih individualaca, ne može ima parirati ako nisi spreman na takav stil igre. Voljeli bismo vidjeti Dinamo u takvom izdanju.
I zato je teško reći koliko je zapravo ostvarivo to o čemu priča Josip Drmić. Čačić s tri stopera nije igrao u kvalifikacijskim utakmicama Lige prvaka, ne igra to ni u prvenstvu. Jer je trener koji voli napadati i stvarati šanse. Međutim, Liga prvaka je nešto drugo. Liga prvaka je nemilosrdna prema momčadima koje ulaze u nešto za što nisu spremne. I tu je iskusni Čačić jako oprezan. Jer dobro zna što ima u svlačionici.