Sergej Jakirović preživio je prvi nalet bijesa dobrog dijela Izvršnog odbora kluba što sugerira da će voditi momčad u subotu u Puli protiv Istre 1961. Iako na to što će se točno zbivati do kraja tjedna treba gledati s oprezom jer u Dinamu je pomalo shizofrena situacija.
Nakon što je Lokomotiva “obrisala pod” s braniteljem naslova usred Maksimira, kipjelo je u loži, pojedini nazočni iz IO-a bili su skloni dekapitaciji trenera. Jedan je govorio kako se “više ne može tolerirati ovakvo ponašanje, tražili smo pojačanja, a dovedeni su igrači koji to nisu, dok se trenerova ruka ne vidi”, što je ujedno bila kritika i Upravi. Na to mu je predsjednica Uprave Vlatka Peras odgovorila:
- Dajte vi rješenje kad ste tako pametni.
Dinamova vrhuška vidi da nije dobro, a ne zna kako to popraviti. Nemaju ideju koga dovesti za novog trenera, istodobno svjesni da će prst biti uperen u Upravu ukoliko angažira i četvrtoga u nepunih deset mjeseci. Pokazat će se pogubljenom i bez vizije te zabetonirati tvrdnje onih koji govore da je problem kluba. Iako, i Zdravko Mamić je znao mijenjati trenere kao na tekućoj vrpci...
Prema raspodijeli ovlasti u Dinamu Uprava imenuje i razrješuje trenera, ali Izvršni odbor koji je iznad nje može joj dati naputak. U srijedu se Vlatka Peras sastala s kapetanom Arijanom Ademijem. Dao je čvrstu podršku ekipe Jakiroviću, kazao da momčad stoji iza njega i obećao kako se Lokomotiva neće ponoviti. Prije toga odradili su trening. Vlatka Peras, Darko Podnar i Danijel Tomačić, trojac iz Uprave, tako je sačuvao Jakirovića.
Kredit mu je ravan nuli i ovog časa izgleda kao da je samo pitanja dana kad će pasti. Jedino ga serija pobjeda u devet ligaških utakmica koje prethode derbiju na Poljudu može spasiti da dočeka taj dvoboj. Više ne smije izgubiti u prvenstvu, a vjerojatno niti odigrati neodlučeno, iako potonje ovisi o trenutku i kontekstu, dokle god ne vrati Dinamo na prvo mjesto.
Mirko Baršić, Vlatka Peras i aktualno vodstvo nakon prijekog suda Igoru Bišćanu sve su karte bacili na Jakirovića, on je njihov izbor i projekt. Iako se već tijekom jeseni postavljano pitanje njegovog rada držali su mu leđa. Dojam je da je predsjednica Uprave u Jakiroviću vidjela svojeg Josea Mourinha koji će proslaviti nju i klub. Mediji su ga dočekali nekritički pozitivno, sasipali su na njegov račun hvalospjeve preko mjere, ali uskoro se vidjelo da je Dinamo od brzog vlaka postao stari zagorski cug.
Mogli su mu presuditi na kraju jesenskog dijela, loša utakmica i samo remi s Hajdukom bili su dobar povod, međutim omogućili mu što je tražio - jedne pripreme i prijelazni rok. Zato je Lokomotiva dodatan šok, poput udarca maljem po glavi, krv šiklja na sve strane, ali kakvog ima smisla napucati ga kroz vrata nakon prve utakmice nastavka sezone? To bi bila veća optužba za Upravu nego za trenera i zato je logično što su odlučili da ostane.
Jakirović i čelnici sad se mogu samo nadati da je Lokomotiva ipak bila incident, da će od Pule Dinamo proraditi i napokon djelovati kao momčad koja ima glavu i rep. Nevjerojatno je kako im padnu moral i samopouzdanje, kao da nisu sportaši. No, još je gore što se ne vidi organizacija igre. Sve je na ho-ruk i na pojedinačna rješenja. Spori su, slabo trče, nema živosti niti agresije, Kaneko pojuri po krilo, a nitko ga ne prati. Nema ničega što je Jakirović proklamirao - intenzitet, okomitost, dominacija. Trener jedno govori, a na terenu se događa drugo. Paradoksalno je što je Dinamo najboljih 90 minuta ove sezone odigrao u Ateni s AEK-om vodeći 2:0. Tamo je sudačka nadoknada koštala Bišćana koji je sasječen motornom pilom zato što nije radio zamjene. Presuđeno mu je po kratkom postupku.
Kad bi za Jakirovića vrijedili isti kriteriji, odavno već ne bi bio na Maksimiru, ali, s druge strane, ako misle da je kvalitetan stručnjak, da će doći na svoje, zašto jednom ne bi stali iza njega i preko kritične točke za Dinamove pojmove? Sada ga mogu izvući samo dvije stvari - ako je doista nešto dobro napravio na pripremama što se nije vidjelo u utorak, a doći će do izražaja već od Istre te da senatori Ademi, Petković, Ristovski i Mišić svojim primjerom povedu ekipu. To što s njim imaju prijateljski odnos i nije im autoritet koji bi bio strah i trepet, ples je po tankoj niti između uspjeha i debakla.
Zlatko Dalić slično vodi Vatrene kao Sergej Jakirović Modre, ali on ima Luku Modrića koji neće zlorabiti izbornikovo povjerenje nego još više nego on inzistirati na treningu, profesionalizmu na travnjaku i pogotovo izvan njega te maksimalnom angažmanu. Jedino s takvim kapetanom i njegovim pobočnicima može se na Dalićev i Jakirovićev način pobjeđivati i osvajati. Sudbina mu je u rukama Ademija i kolega. Nije dovoljno reći predsjednici Uprave da mu daju podršku, to treba živjeti svaki dan, u svakoj prilici ako se žele izvući iz krize. Ne treba njima nikakva šok terapija jer dovoljno su iskusni da sami sebi budu terapeuti. I dobro znaju koliko mogu, a koliko ne mogu. A to mora znati i trener.
Je li hrvatska struka toliko bijedna da doista nema trenera za Dinamo što se može svako toliko pročitati? Vahid Halilhodžić je slobodan, voli Zagreb i deklarirani je dinamovac. Kaže da je odbio mnoge ponude, možda ne bi prihvatio ni iz Maksimira, ali treneri takvog kova su ono što hrvatskom prvaku treba. O tome moraju voditi brigu i igrači jer kod autoriteta poput Vahe nema labavo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....