Jakirović više nema pravo na kiks: Jasno je, svaka utakmica može mu biti zadnja na modroj klupi

Sve je veći pritisak na leđima Dinamova trenera Sergeja Jakirovića. I to nije ništa neobično, kad Dinamo u četiri posljednje utakmice pretrpi čak tri poraza (otkad je na plavoj klupi, Jakirović je ostvario osam pobjeda i doživio četiri poraza), jasno je da se prst krivnje usmjeri prema treneru. Jer, trenera je najlakše promijeniti kad ne ide onako kako je zacrtano, iako je posve jasno da trener ne snosi svu odgovornost za ovosezonsko Dinamovo bljedilo.

Ne treba više potanko analizirati loše odrađen ljetni prijelazni rok, zbog čega je, na kraju krajeva, maksimirski klub i napustio prvi čovjek struke, Dario Šimić. Situacija je takva kakva jest, svlačionica je kvantitativno popunjena, ali je bjelodano da nedostaje kvalitete, koja je Plavima dosad donosila dobre rezultate.

Jakirović se, dakle, ove jeseni mora "pokriti" s onime što ima i iz te momčadi mora izvući maksimum, kako bi dočekao zimsku stanku na klupi i onda, sukladno dogovoru s klupskim vodstvom, uredio svlačionicu po svom ukusu. Ne bude li do tada još i lošije nego što jest, Jakirović će na sebe u siječnju tiho preuzeti i ulogu sportskog direktora, u zimskom će, po mnogo čemu ograničenom prijelaznom roku, pokušati kozmetičkim promjenama nešto poboljšati. E sad, je li dobro da se opet treneru u ruke podare i ovlasti vezane uz viziju i strategiju kluba, posve je drugo pitanje.

NERA SIMIC Cropix

Međutim, najprije na klupi treba dočekati kraj jeseni i zimsku stanku. Unatoč uobičajeno deklarativnoj potpori koju je prije nekoliko dana dobio od predsjednika Mirka Barišića, Jakirović je neprijeporno svjestan da te uhu ugodne riječi baš ništa ne znače izostane li rezultat. Još će se, kako-tako, tolerirati lošija igra, ali bude li novih posrtaja, zna se što slijedi...

Stoga je Jakiroviću, nakon velikogoričkog poraza, svaka nova utakmica praktički "kvalifikacijska". I u HNL-u i u Konferencijskoj ligi, dakako i u domaćem Kupu. I već je u četvrtak na rasporedu prvi pravi, teški ispit, u Maksimir dolazi češka Viktoria. Nakon blamaže u Prištini, pobjeda se nameće kao imperativ u utrci za plasman u europsko proljeće, što je naknadno zacrtano kao nekakav utješni cilj nakon što su promašene sanjana Liga prvaka i realno ostvariva Europska liga. Jer, novi bi poraz itekako udaljio Plave od tog cilja, a tko zna bi li u tom slučaju Jakirović i dočekao nedjeljni gradski derbi s Lokomotivom u Maksimiru.

Iako postoje olakotne okolnosti za Dinamovu lošiju igru i još lošije rezultate pod Jakirovićevim vodstvom, u Velikoj Gorici vidjeli smo i nešto što se Dinamu dosad malo kad događalo. Način na koji su izgubljeni bodovi protiv Gorice definitivno je razlog zbog kojih strateg Plavih ne spava mirno ovih noći.

Dinamo je, naime, u pravilu znao privesti "čupave" utakmice pozitivnom kraju kad bi poveo nekih pola sata prije završetka dvoboja protiv objektivno slabijeg suparnika. No, u Turopolju se dogodilo suprotno, a pomalo je nevjerojatan podatak da su Plavi oba pogotka nakon teško ostvarenog vodstva, primili iz protunapada!? Imali su rezultatsku prednost, kontrolirali su igru i onda su neshvatljivo ponudili Gorici golemi prostor za povratak i rezultatski preokret. Umjesto da rutinski "zatvore" utakmicu...

To se momčadima poput Dinama ne smije događati, kao ni treneru koji sjedi na plavoj klupi. Nekako nas je taj dvoboj podsjetio na derbi Hajduka i Dinama u kolovozu 2014. godine u Splitu, kad su Splićani vodili 2:0 u 49. minuti (strijelci su bili Sušić i Milić), a onda je Dinamo, u posljednjih 20-ak minuta, sve preokrenuo i pogocima Čopa (71. i 90.), te Henriqeuza u četvrtoj minuti sudačke nadoknade, na kraju slavio 3:2! Ovaj je posljednji pogodak Dinamo postigao nakon "kontre", sjajnu su utakmicu odigrali trostruki asistent Soudani i Ćorić, a trener Hajduka Igor Tudor morao je čestitati Dinamovu treneru, Zoranu Mamiću.

Imao je Tudor tada sva tri boda u rukama, pa onda i bod na samome izdisaju utakmice, ali momčad mu je bezglavo jurnula naprijed i ostala je bez svega. I Dinamo je na sličan način posrnuo u Velikoj Gorici, a izmjene koje je Jakirović napravio nakon izjednačenja domaćina, donijele su mu samo nered u igri i na kraju je sve okončano neuspjehom.

I o svemu je tome Dinamov trener sigurno razmišljao u ovim vjerojatno neprospavanim noćima, a dolazeće će utakmice pokazati i je li izvukao kakvu pouku. Sve je, naime, manje prostora za pogreške, tolerancija i strpljenje lagano nestaju. No, takav je život trenera u velikim klubovima poput Dinama, koje uvijek jedan poraz dijeli od krize, te pojave sumnje i nepovjerenja. I svega je toga Jakirović morao biti svjestan kad je prije nešto više od dva mjeseca dosprintao u Maksimir...