Koji je u - u svari - problem Ante Čačića da ga u 69. godini života, nakon 36 godina bavljenja trenerskim poslom mnogi uporno i stalno osporavaju? Je li to zato što su mu starije kolege novinari još početkom 90-tih kada se pojavio na prvoligaškoj sceni često pisali da je "TV serviser" a ne trener? Kao da je sramota što je kao mlad čovjek, koji je od nečega morao živjeti, uspješno probijao kroz život i otvorio TV servis u centru Zagreba? Ili je problem to što je 1986. u trenerski posao ušao tako što je sjeo na klupu tadašnjeg - ako se ne varam - sedmoligaša Prigorja iz Markuševca? Pa nije normalnije posebno veličati nekoga tko je krenuo s najniže amaterske razine da bi dospio do najuzvišenije nogometne klupe u Hrvatskoj - do klupe Vatrenih?
Često ga zovu i "Mamićevim trenerom", što god to značilo. Mamićev? Pa Čačić je prvi put na klupu Dinama sjeo 2011., imao je tada 57 godina!? I 35 godina trenerskog staža iza sebe. Cijeli život stanuje nekoliko stotina metara od maksimirskog stadiona, a godinama je gledao kako Mamić u Dinamo dovodi trenere, često neafirmirane i nedorasle Dinamu, kao na traci, a njega zaobilazi. I te 2011. ga je doveo kada je potrošio sve opcije koje je imao.
Istina je da je u rujnu 2015. Čačić postao izbornik zato što je Zdravko Mamić tako odlučio. Pa što mislite da u Slaven Bilić ili Niko Kovač na drugačiji način dobili reprezentaciju u ruke? To su bile godine u kojima je Mamić imao praktički apsolutnu moć u HNS-u. I nije izabrao Čačića zato što je bio "njegov" trener, nego zato što je vjerovao da je Čačić najbolje rješenje nakon što su kola s Nikom Kovačem krenula u krivom smjeru.
Ne priznajemo Čačiću da je odveo Hrvatsku na Euro 2016. u Francusku. Ne priznajemo mu ni da smo tamo igrali najljepši nogomet u povijesti Vatrenih. Samo ćemo mu nabiti po nos da je protiv Portugala u osmini-finala - u utakmici u kojoj smo nadigrali kasnijeg prvaka Europe - prekasno mijenjao igrače.
Nabit ćemo mu na nos i da je u kvalifikacijama za Rusiju izgubio konce vodeći Modrića i društvo. Istina je, izgubio ih je, iako mu nećemo priznati da je te kvalifikacije igrao u skoro pa nemogućim uvjetima, jer je nogometni sukob Sjever - Jug, tada bio na vrhuncu i utakmice smo uglavnom igrali pred praznim stadionom, a Čačić je iz dana u dan bio izložen strahovito negativnom pritisku. Što medija, što navijača. Jer je "Mamićev trener". Pa ti živi i radi u takvom ozračju.
Kad smo već kod izgubljenih konaca u vođenju momčadi, što bismo rekli za Thomasa Tuchela i ovo što se njemu sad događa u Chelseaju? Ima momčad vrijednu milijardu eura, s njom je prije 17 mjeseci bio prvak Europe, a sada ga pobjeđuje Dinamo? Da, i Tuchelu se dogodilo da je nekako izgubio kontrolu nad svlačionicom, nad igrom momčadi, ali hoćemo li reći da je Tuchel zbog toga loš trener? Ili ćemo logičnije zaključiti da su se možda odnosi s igračima potrošili i da je malo njih koji su potrošene odnose bili u stanju vratiti na staro. Kao što su se u nekom trenutku potrošili i Čačićevi na klupi Hrvatske. Možda ranije nego što su trebali, ali to ne bi smjelo izbrisati ono što je prije toga bilo dobro.
Napokon, Ante Čačić danas ni ne bi bio trener Dinama da mu se ljetos pregršt toga nije poklopilo. Darko Milanič već je došao u Maksimir potpisati ugovor, ali mediji su izvukli pregršt detalja o njegovoj ljubavi prema Partizanu, pa je Mamić povukao ručnu. Sjedio je Mamić u Međugorju s Krunom Jurčićem nagovarajući ga da se vrati, ali Jurčić je imao određene uvjete koje Mamić nije želio prihvatiti. Kažu nam da nisu u pitanju bili novci. Zvao je Mamić i Gorana Tomića, ali šibenski trener tražio je pod svaku cijenu dva mjeseca odmora nakon sezone u Rijeci.
Čačić nije bio Mamićev izbor, Čačića su izgurali predsjednica Vlatka Peras i član Uprave Krešimir Antolić, a Mamić se na kraju povukao, jer više nije ni imao aduta u rukavu. Čačić nije ničiji čovjek, on je samo svoj, često tvrdoglav, katkad i težak za suradnju, ali svoj.
Čačić je i godinama prije Dinama bio uspješan trener. Sa Zadrom je još 1990. bio osvajač tadašnje Međurepubličke lige (treći rang natjecanja). Dubravu je 1993. uveo u Prvu HNL, ponovio je to i s Interom iz Zaprešića 2002. S Dinamom je 2011. ušao u Ligu prvaka, s Mariborom dvije godine kasnije u Europsku ligu. Ima dva naslova prvaka s Dinamom, s kojim ima i osvojeni Kup. Kako sam voli reći, nikada nije ispao iz lige, a cijelu je karijeru vodio male klubove. Tehnički doduše jednom je ispao, ali te je 2012. otišao u Sesvete koje u već bila uvjerljivo n dnu drugoligaške ljestvice pa ih u tih nekoliko kola koja je vodio nije uspio ostaviti u ligi.
Čačić je uvijek bio iznimno smiren trener, pa ga je malo neobično posljednjih tjedana vidjeti sa suznim očima. Valjda je omekšao nakon toliko godina, a i nije lako već 11 godina živjeti s toliko stalnog osporavanja. Kojeg je i ljetos proživljavao iz dana u dan, sve do eliminacije Bodo/Glimta i ulaska u Ligu prvaka.
Nije li trener koji je sve to prošao i napravio u životu zaslužio da mu Hrvatska napokon kaže: "Ante, ti si odličan trener"! Nisi savršen, ali si odličan. Taj tvoj Dinamo igra odličan nogomet, igra europski nogomet. Taj Ljubičić - kojeg si samo ti vidio na poziciji lijevog beka - bio je fantastičan protiv nogometnih zvijezda iz Londona. Taj odavno prekriženi Petković ponovno pokazuje koliko je dobar. Znao si ga vratiti. Kao i Perića, kao i kako u orbitu lansirati Baturinu, ili promovirati Špikića. Kad si izborio Ligu prvaka nisi tražio nove igrače, što bi 99 posto trenera napravilo. Jer znaš što imaš u svlačionici. A samo pravi treneri znaju doista prepoznati što imaju.
I usprkos svemu tome, previše je Čačić iskusan da ne bi znao kako će ga mnogi jedva dočekati kada mu se dogodi prvi neugodniji poraz. A dogodit će se, svima se dogodi.
Međutim, ono što je napravio u karijeri, kao i ono što je sinoć napravio s Dinamom, kojeg je trenerski savršeno pripremio za utakmicu s Chelseajem, nitko mu ne može uzeti. Nije Čačić nikakav trenerski "srećković", ni "Mamićev čovjek". On je samo trener koji radi svoj posao 36 godina. I zna ga jako dobro raditi...
Priznajmo mu to više.
Komentari (0)
Komentiraj