Na kraju utakmice s Ludogorecom, igrači Dinama kao i svaki put spustili su se prema sjevernoj tribini gdje se nalaze njihovi najvjerniji navijači Bad Blue Boysi.
- Hoćemo pobjedu, hoćemo pobjedu!
To su skandirali Boysi, naravno radilo se o subotnjoj utakmici, o velikom derbiju s Hajdukom. Dinamovim navijačima uvijek su najdraži trijumfi nad vječitim suparnikom. Nakon skandiranja, počela je onda standardna navijačka pjesmica; ‘jedna će Torcida plakati cijelu noć...‘ Znamo kako završava refren: ‘j..i se j..i, Splite, Dinamo šampion‘.
Dok su Boysi pjevali refren koji je u navijačkom svijetu provokacija suparničke skupine, igrači Dinama su mirno stajali, nitko se nije micao, nitko nije pjevao s navijačima. Tek kad su BBB opet počeli skandirati ‘Dinamo, Dinamo‘, onda su plavi dečki na terenu podigli ruke i pozdravljali svoje vjerne navijače nakon plasmana u play-off Lige prvaka. To je potez koji svakako valja zabilježiti, plavi dečki su se ponijeli baš onako kako su trebali.
Navijači mogu pjevati svoje pjesmice, u svijetu navijača to je sasvim normalno, ali igrači se od toga trebaju suzdržati i u najvećoj euforiji ili slavljima. Kad smo već kod subotnjeg derbija, onda se valja prisjetiti kako se recimo Marko Livaja i Danijel Subašić nakon onog prošlosezonskog derbija Dinama i Majstora s mora nisu mogli suzdržati.
Nakon pobjede Hajduka u Maksimiru od 2:0 u okviru 18. kola HNL-a na dočeku u Splitu su pjevali s navijačima; ‘mrzim Dinamo, srpsko ime to‘. Zbog toga ih je disciplinski sudac Alen Klakočer na temelju službene prijave povjerenika lige Josipa Breznog kaznio novčanom kaznom. Valja napomenuti da su se Livaja i Subašić prije izricanja kazne ispričali, pa je to uzeto kao olaktona okolnost.