Najvažnije pitanje ovog trenutka u Maksimiru glasi: "Je li ostanak Marija Kovačevića na klupi Dinama put koji vodi ravno do dna ili je staza koja će na kraju biti pista do uspjeha?" Taj odgovor stići će vrlo brzo, u finišu polusezone na kraju koje će se svoditi računi. Pred Kovačevićem je sad krucijalan, daleko najteži zadatak otkako je došao u Dinamo. Ukoliko ga uspješno riješi, onda će dokazati da se dugoročno može nositi s Dinamovim teretom. Ako ga ne riješi, onda bi se modra momčad mogla zaustaviti u devetom krugu pakla.
Iako je iznimno zahtjevan, taj zadatak u svojoj je suštini zapravo krajnje jednostavan. Mora dobiti svlačionicu, mora zadobiti njezino maksimalno povjerenje kakvo ima kod glavnog i odgovornog čovjeka kluba Zvonimira Bobana. Mnogo puta smo svjedočili da je zapravo svlačionica mijenjala trenere ili izbornike. Na svim, ne samo na našim nogometnim meridijanima. Onog trenutka kad ti igrači okrenu leđa, piši kući propalo. Polako spremaj stvari, kreći prema trenerskoj burzi.
Nema tog autoriteta u klupskoj vrhušci, pa zvao se on i Zvonimir Boban, koji te može spasiti. Kovačević ne smije izgubiti svlačionicu. Jer neke stvari upućuju da je polako gubi. Ako pratite Dinamove utakmice, mogli ste zamijetiti da se igrači na terenu ponekad ponašaju na način na koji se ne bi smjeli ponašati. Jedan drugome prigovaraju, mašu rukama, djeluju kao da između njih nema kohezije, kemije. Ili, ako hoćete, Gonzalo Villar javno u eter govori da zaslužuje više minuta...
Takva ponašanja govore u prilog tezi da Kovačević ne drži uzde u svlačionici, da nema potreban autoritet. Jasno nam je potpuno da u plavoj svlačionici ima mnogo igrača koji vjeruju da trebaju igrati, da bi trebali biti u udarnom sastavu. Što i jest normalno, svatko misli "da je on taj", kao što je normalno da će oni koji neće igrati doći do faze kad će iskazivati nezadovoljstvo. Ali ni na koji način se ta nezadovoljstva ne smiju manifestirati na treninzima, utakmicama, u javnosti. Jer to stvara negativnu sliku i odašilje poruku da trener pomalo gubi svlačionicu.
Ova momčad je sazidana na ljetnim pripremama, sad je posljednjim igrama i rezultatima pala u bunar u kojem nikada nije bila. Što jest problem, nema iskustva izlaska iz takve situacije. Nema tog iskustva niti Kovačević. Zato je sad pred njim ta užasno teška misija pronaći izlaz iz krize.
Je li to udaranje šakom o stol, treniranje strogoće ili pronalaženje nekih "čarobnih rečenica" koje će uvesti red, disciplinu? Ne znamo, te odgovore mora ponuditi trener. Ono što sigurno znamo jest da se nikako ne smije upuštati u nikakve kompromise sa svlačionicom. Dobri čovjek Kova mora postati malo "zločest" ako želi mir i kontrolu prostora ispod južne tribine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....