Nakon sedmog poraza u sezoni Mariju Kovačeviću možete predbaciti svašta, ali ne i da sporo uči. Kada je u odjavi utakmice s Betisom zaželio još jednu ili dvije doselekcije, Dinamov trener zapravo je prelistavao trenersku čitanku s citatima nekih lektirnih autora. Veliki Otto Barić, recimo, nikada nije propuštao priliku podsjetiti klupskog predsjednika da mu trebaju još dva igrača, ali je u međuvremenu izašao iz mode. Novoj generaciji trenera porasli su apetiti i nekolicinu igrača oni su zamijenili s još nekoliko - prijelaznih rokova.
"Za vrhunsku razinu trebaju nam još dva prijelazna roka", poručio je tako Antonio Conte šefovima Tottenhama dok je u rujnu 2022. zatvarao transferni dućan. Dopustili su mu jedan i sedam mjeseci kasnije ga ispratili otkazom iz sjevernog Londona. Na luksuz još dva prijelazna roka u današnjem hektičnom nogometnom svijetu može računati tek Pep Guardiola, dok su svi ostali treneri, uključujući i trofejnog kolekcionara Contea, na brisanom prostoru. Kovačević ovdje nije iznimka i bit će presretan ako ga u siječnju puste u kakav bolje opremljeni second-hand dućan. Značit će to da je spasio posao.
Preuzevši predsjedničke uzde Zvonimir Boban se ljetos odlučio za totalni remont momčadi. Pred Maksimirom se u lipnju zaustavio šleper iz kojeg su iskočila petnaestorica novih igrača, popunivši do vrha sve linije momčadi osim vratarske. Na model gradnje "od temelja do krova" ponekad se odluče zagovornici moneyball-strategije: za jedno ljeto oni će iz grubog nacrta sazidati kompletno novu momčad jer ih ionako u prvom redu zanima podizanje individualne vrijednosti igrača (čitaj: zarada od prodaje). Za razliku od njih, tradicionalne klupske utvrde u svojoj vječnoj jurnjavi za trofejima zaziru od takvog kockarskog pristupa i sklonije su konzervativnoj metodi gradnje. Kockica po kockica, element po element, novi i motivirani Petković umjesto rashodovanog i umornog Petkovića.
Trenerov apel za još jednom ili dvije doselekcije priznanje je da je Dinamo ljetos na tržnici ozbiljno zabrljao, premda je na pojačanja potrošio 17 milijuna eura. Neke skupe akvizicije poput Gonzala Villara ili Gabrijela Vidovića su status sljedećih navijačkih idola zamijenili sigurnim mjestom na klupi. Dejan Ljubičić na terenu zbraja dramatično veći broj minuta od njih dvojice, iako se poslije zapaženih startnih partija počeo naočigled gasiti i sada već igra alibi-nogomet, izbjegavajući odgovornost u napadačkim akcijama. Dion Drena Beljo, blago rečeno, nije opravdao očekivanja. Na koncu polusezone više nije niti bitno je li tome kumovao život u trenerovu "toplo-hladno" režimu ili napadačev letargični govor tijela. Sve u svemu, četiri asa čiju je kupovinu klub platio 10+ milijuna eura u krugu su vodećih dužnika. Bude li doselekcija značila i poneki rastanak, lako ih je prepoznati kao kandidate, ali ta priča neće ići lako jer u trenutačnoj formi Dinamo će ove igrače lakše pokloniti u donaciju nego prodajom amortizirati dosadašnje troškove.
Popis novih igrača kojima je Dinamov dres pretežak ne završava ovdje, pa umjesto ispisivanja duže optužnice s prezimenima radije nabrojimo one rijetke koji su opravdali transfere. Moris Valinčić predstavio se prije ozljede kao odličan bek i serijom energičnih nastupa probio se na prag popisa nacionalne momčadi. Mateo Lisica možda nije oduševio, ali se najavio kao igrač u uzletu, konkretan krilni napadač. Monsef Bakrar je s osam golova neočekivano brzo nabildao osobni rejting u svlačionici i na svoje bolje dane podsjećao na Soudanija, koji je u Dinamo također došao nekom karijernom zaobilaznicom i izrastao u malu klupsku instituciju. Na koncu, Miha Zajc se u nekoliko utakmica predstavio kao iskoristiv vezni igrač. Premda i dalje bez opipljivog učinka, Slovenac je osmica od čijeg bi pametnog nogometa momčad u nastavku sezone trebala profitirati.
I tu otprilike podvlačimo crtu, što znači da bi siječanjski krug dopunske selekcije u ambicioznijem obliku trebao uključiti još jedan kombi s pojačanjima, ali u stvarnosti nema prostora za nove investicije. Prema svemu sudeći, Dinamo će se morati zadovoljiti angažmanom Dominika Livakovića, koji je izbjegavajući nastupe u Gironi sebi ipak zadržao pravo na onaj jedan preostali transferni bonus do kraja sezone (koju je, podsjetimo, započeo u Feneru). Klupski plan da napadački sektor ove zime oplemeni pojačanom ponudom Adrianu Jagušiću djeluje utopijski, budući da je 20-godišnjak i bez pomoći maksimirskog trampolina doskočio na margine Dalićeva popisa za Svjetsko prvenstvo.
Izvjesno je zato da će doselekcija proći u znaku popunjavanja praznina iz unutarnjih rezervi (Galešić je u četvrtak skrenuo pozornost na sebe iskočivši iz frižidera). Manje je izvjesno tko će u ovom poslu asistirati Bobanu jer Kovačević živi na posuđenom vremenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....