Kovačevićevi potezi prošli ispod radara: Sada mora naći rješenje za ‘zlokobnu aždaju‘, evo što je krucijalno

Hajduk je Dinamu bio veliko ogledalo u kojem je mogao vidjeti sve ako se dobro zagledao. Mogla je momčad Marija Kovačevića zorno prepoznati svoje lice, dobro pogledati samu sebe, dobiti mnoge odgovore. Naročito onaj koji je postao simbol bajke o Snjeguljici. Parafrazirajući ga, na postavljeno pitanje "ogledalce, ogledalce, tko je najbolji u SHNL-u", dečki iz Maksimira mogli su dobiti samo jedan odgovor:

- Dinamo je najbolji!

Nakon ludog derbija odigranog u subotu, nakon što su dramatika, poništeni gol i jedanaesterac za Modre, žuti kartoni, zbunjeni sudac Kolarić, aktivni Bebek u VAR sobi i bakljade prespavale noć, možemo ustvrditi samo to. Uz sve probleme koje su Modri imali u dosadašnjem dijelu sezone, postavljamo si i pitanje:

"Kako Dinamo ima samo bod prednosti nad Hajdukom?"

Modra momčad debelo je snažnija i bolja od Majstora s mora, lepeza igrača u rosteru nadmoćna je ljutom suparniku iz Dioklecijanovog grada. Ukoliko ovaj Dinamo ne osvoji naslov prvaka, onda će to biti zapravo nevjerojatan rasplet, teški kiks, podbačaj kojeg ne bi mogli oprati niti slapovi Niagare. Ne, nikako ne podcjenjujemo Hajduk, nije nam to na kraj pameti, ali jak je dojam da postoji velika kvalitativna razlika između te dvije momčadi, razlika koja preteže na stranu Dinama.

Mario Kovačević

JOSIP BANDIC Cropix

Modri nisu pobijedili u subotnjem derbiju, ali kad se mirno sagleda sve ono što se događalo, onda je bilo vidljivo da su većim dijelom utakmice imali kontrolu, bili dominantni, naročito u prvom poluvremenu kad je Hajduk sporadično prelazio centar igrališta. Možemo slobodno ustvrditi da je u subotu Dinamo odigrao najboljih sat vremena u dosadašnjem dijelu SHNL-a.

Ono što je sad krucijalno važno za Kovačevića i momčad svakako je pronaći formulu za oscilacije u igri, a posebno se mora saznati rješenje rebusa koji kao neka zlokobna aždaja lebdi nad ovom momčadi. Kovačevićeva momčad gotovo na istovjetan način, kao po nekoj špranci, igra slabije u drugim poluvremenima. I igra slabije kad su s druge strane momčadi koje se ne zovu Hajduk i Rijeka. Modri su do subote dobili sve derbije s najjačim SHNL momčadima, u svakome su naznačili da su kvalitetniji i suvereniji nad najvećim suparnicima. Gdje se ta kvaliteta i suverenost izgube kad su s druge strane Gorica, Lokomotiva, Istra 1961, Vukovar 1991? Kad i ako Kovačević i plavi dečki dođu do tih odgovora, onda će se bodovna prednost na ljestvici SHNL-a samo povećavati i put prema naslovu prvaka, koji se po svemu mora osvojiti, bit će lakši, bit će posut ružama, a ne trnjem.

U ogledalu Kovačević može vidjeti i još nešto, a čini se da i vidi. Ima Dinamo igrača koji mogu biti veliki aduti u nastavku prvenstva, a koji su dosad bili u drugom planu. Uzmimo primjer Noe Mikića, tog 18-godišnjeg mladića, koji je još do neki dan bio u juniorima i na kojeg se nije računalo kao na ozbiljnu opciju. Iz ove perspektive totalno nam je nejasno zašto su se nakon ozljede Morisa Valinčića tražila neka nelogična rješenja na desnom boku u vidu Theophilea i Lisice? Taj "mali" je pokazao da je talent koji mora dobiti priliku, to je talent koji bi danas-sutra mogao Modrima donijeti milijune eura u nekom budućem transferu. Kako li je samo Antu Rebića spremio u džep... Ili Fran Topić? Ulaskom u igru protiv Splićana donio je novu energiju, napadačku konkretnost, bilo je tako i protiv Varaždina i Gorice kad je asistirao za pogodak Marku Soldi na kojeg se konačno treba obratiti pozornost.

Noa Mikić i Sandro Kulenović

GORAN MEHKEK Cropix

Ali, dobro, nikad nije kasno da se dođe do pravih spoznaja. Moramo podcrtati da Mario Kovačević napreduje u prepoznavanju onoga što ima u rosteru. Idemo kazati, polako ali sigurno. Počeo je još nakon ljetnih priprema. Saznali smo da je upravo trener, sad se to pokazalo kao bingo, inzistirao na ostanku Arbëra Hoxhe, trenutačno najboljeg igrača Dinama, čovjeka odluke na mnogim utakmicama, Albanca koji je postao istinska zvijezda plave momčadi. Bio je Hoxha predodređen za prodaju, trebalo mu je samo pronaći klub. Kovačević je tada Zvonimiru Bobanu kazao:

"Hoxhu treba zadržati, držim da ćemo od njega puno dobiti".

Ne da je dobio puno, dobio je vjerojatno i iznad svih očekivanja.

U međuvremenu je Kovačević donio još jednu važnu odluku. Na vrata je umjesto Ivana Nevistića instalirao Ivana Filipovića. Bio je hrabar promijeniti vratara, treneri to rijetko čine. Filipović je dosad pokazao da je trener Modrih povukao pravi potez. Eto, sad je, možda s malim zakašnjenjem, ali još uvijek na vrijeme, na desni bok postavio Mikića, vratio je u život također mladog Pereza Vinlöfa. Monsef Bakrar se pod njegovim vodstvom "učlanio" u najbolju jedanaestoricu i također postao jedan od ključnih igrača. Bez problema je na klupu poslao skupa pojačanja Vidovića i Villara, a iz najbolje postave ispao je, eto, i Dejan Ljubičić. Očito je Kovačeviću bilo potrebno određeno vrijeme da povuče konce, da "razbije" onaj udarni sastav s početka sezone, onaj koji je bio uklesan u kamen.

Arber Hoxha

JOSIP BANDIC Cropix

Imamo dojam da su nekako svi ti Kovačevićevi potezi prošli ispod radara, pa držimo da ih treba apostrofirati. To je zapravo ono o čemu stalno pišemo i govorimo. Kovačević je prvu službenu utakmicu kao trener Dinama vodio 2. kolovoza protiv Osijeka u Opus Areni. Od tog datuma prošlo je tek nešto više od četiri mjeseca. Donositi zaključke o njegovom trenerskom opusu u tako kratkom vremenu zaista nema smisla, govoriti o tome je li trener za Dinamo ili ne još manje.

Osobni je dojam, uz naravno priču o prevelikim oscilacijama u igri, jest da Kovačević dobro zna što radi i da napreduje, te da više nije opterećen bilo kakvim imenima, milijunskim pojačanjima, zadanim sastavom ili bilo kakvim sugestijama ako ih je i bilo. I da mu je sasvim jasno da s ovakvim rosterom koji ima na raspolaganju titula prvaka mora završiti u maksimirskim trofejnim vitrinama.