Mario Kovačević pokušava naći svog Petkovića, ali i - Jarnija

Antologijska je već izjava Brune Petkovića novinaru Sportskih novosti Draženu Antoliću u traženju reakcije na istup Roberta Jarnija u kojem je ovaj ustvrdio da će u srazu Dinama i Betisa navijati za - Andalužane.

- Dražene, gdje je to rekao? - započinje u veljači 2024. Petković, što je postalo jedan od zaštitnih znakova i satirične grupe Izbornik na Facebooku, prije nego što bivšem reprezentativcu poruči da je - klaun.

A nekoliko dana kasnije IO HNS-a bez jasnih objašnjenja Jarniju upućuje raskid suradnje na mjestu izbornika selekcije U17, što je i dalje apsurdna odluka.

Ovaj tekst, međutim, nije podsjetnik na "clash" Petkovića i Jarnija, pa ni na iživljavanje Saveza, nego je iskoristiv kao svojevrsni šalabahter namijenjen ovom Dinamu i pogotovo Mariju Kovačeviću. Njegovu tadašnjem prethodniku na klupi Dinama Sergeju Jakiroviću, naime, pitanje kolege Antolića sletjelo je kao naručeno jer je upravo u njemu i toj izjavi Bruno Petković našao kerozin kojim je zalio svlačionicu "modrih", a onda zajedno sa suigračima zapalio vatru na temelju koje su izbacili Betis i prošli dalje, ali ujedno baš i u tom ogledu pronašli kombinaciju kojom su kasnije preokrenuli sezonu, našli stabilizaciju, smjer i balans te slavodobitno otišli do osvajanja dvostruke krune.

Mario Kovačević, 22 mjeseca kasnije, po svlačionici nalazi fragmente te pobjedničke formacije. Tu je Josip Mišić, danas kao kapetan, tu je u pozadini Theophile-Catherine, bio je tada na golu i Nevistić koji je fenomenalno branio u oba dvoboja, s klupe su, gotovo kao i danas, ulazili Vidović i Kulenović, a na lijevom krilu ordinirao je "profin" izum - Arbër Hoxha. Koji je nakon 0-1 na Sanchez-Pizjuanu upravo svojom asistencijom uposlio (ne)zaboravljenog Kaneka za konačnih 1-1 u Maksimiru i prolaz u osminu finala Konferencijske lige.

Kovačeviću, međutim, i pristupom, i gardom, i "razbojništvom", uza sve nabrojane igrače u četvrtak treba i - Bruno Petković. Koji je bio nedvojbeno razbudio momčad, učvrstio spone zajedništva, zabio iz penala u prvoj utakmici, za prvu pobjedu Dinama u službenim utakmicama na španjolskom tlu, a onda i u uzvratu vukao i suigrače i klub do daljnjeg stupnja natjecanja. Ali i nečeg značajnijeg; upravo je taj period sezone definirao pobjednički DNK - ako izuzmemo težak posrtaj od PAOK-a, čime se ispalo iz Europe, Dinamo je ušao u pobjedničku seriju koja je nosila titule, kasnije i plasman u Ligu prvaka, i trajala je do one epske blamaže u Münchenu kontra Bayerna, nakon kojeg je nastalo opće rasulo i bezglavost jednog od najtežih klupskih mamurluka u novijoj povijesti. Zbog kojeg je, konačno, stigao i Boban, pa i Kovačević, i zbog čega je i rađena ova sveobuhvatna rekonstrukcija svlačionice.

Mariju Kovačeviću Betis možda nije prijelomnica sezone, ali tko zna, možda bi mogla postati. Ovaj Betis je najozbiljnija momčad s kojom će se susresti ove sezone, a pobjede baš u takvim utakmicama mijenjaju mentalitet svlačionice i mogu promijeniti cijeli tijek sezone. Iako je, jasno, itekako važna i ona sa Slaven Belupom za vikend, ova, europska, gdje se može približiti cilju (?) prolaska skupine, iznimno je bitna utakmica.

Skicirajući plan sa svojim stožerom, Kovačević i prijatelji slobodno neka si puste snimku ova recentna dva dvoboja. Nevistić sjajan, obrana (Ristovski, KTC, Bernauer, Perković) iznimno stabilna, Mišić i Sučić (Bulat) aktivni, Baturina raspoložen, Kaneko i Hoxha brzi i žestoki, a Petković petkovićevski. Sastav je, istina, bitno izmijenjen, ali ako ovi opisi postanu sinonim i za sastav koji će istrčati u četvrtak u 18.45 na Maksimir, i ako u Dionu Dreni Belji pronađe i iskopa "malog Petkovića", Kovačević će dobiti neke od osnovnih postavki kako pobijediti u ovom duelu. Bez obzira na izostanke, vidjelo se i kontra Hajduka da ova momčad zna imati i plan i energiju da rješava i ovakve euroutakmice.

Konačno, ne zaboravimo, Mario Kovačević još nije izgubio niti jedan HR-derbi. Može li to, uz Jakirov šalabahter, novu stabilnost nakon dva teška brodoloma donijeti i u Europi?