Radio je za 200 eura i tank benzina, danas je najspominjaniji čovjek u hrvatskom nogometu

Mario Kovačević navikao je na prva mjesta. Ima ga i s Dinamom nakon pola sezone SHNL-a, a osvajao ih je i u malim klubovima nižih liga, što mu je i bila jedna od referenci koje je Zvonimir Boban posebno cijenio. Jedan od klubova koje je trenirao prije nego što se nacionalno afirmirao je Polet iz Svetog Martina na Muri.

- Igrali smo u četvrtoj ligi, osigurali ostanak, ali tražio sam više. Mario Kovačević je bio slobodan, prije toga je trenirao Međimurje, tako sam ga doveo u Polet 1. studenoga 2018. godine – kazao nam je Miroslav Novinščak, predsjednik, a moglo bi se kazati alfa i omega kluba iz Svetog Martina na Muri.

- Odmah smo izborili prvo mjesto i plasman u treću ligu. Mario se potpuno dao u to, 2020. smo osvojili i Kup NS Međimurske županije, a imali smo seriju od 18 pobjeda.

Kovačević je u Poletu radio za 200 eura, tek pred kraj "navukao" je plaću na skoro 300 eura. Samo pet godina kasnije u Dinamu zarađuje 40.000 eura mjesečno. S time da je u Poletu nakon dvije i pol godine došlo do "sporazumnog raskida suradnje", što je diplomatski termin za Novinščakovu odluku da se priča potrošila.

- Razmišljali smo o nekim drugim stvarima, možda su se dečki zasitili i on je otišao u Podravinu Ludbreg. Neću reći da sam ga smijenio, nego Mario je tražio dosta visoki profesionalizam, a to je selo od 2500 stanovnika, dečki su radili, nisu više mogli pratiti njegov tempo. Osvojili smo dvaput prvenstvo i jednom Kup, razišli smo se na ljudski način. Ja financiram klub i moram voditi brigu o svemu.

Prije Poleta kao trener radio je u Nedelišću gdje je i završio igračku karijeru, Međimurju, Strmcu, Varaždinu, a nakon Podravine u Mladosti iz Ždralova da bi se u rujnu 2021. vratio na klupu Varaždina i doveo ga u SHNL. Ostalo je legenda.

- Kad smo ga imenovali za trenera, nije imao s čime dolaziti iz Varaždina, gdje je živio, u Sveti Martin na Muri, uzeo sam kćerki Audi 2 i dao ga njemu. Sa suprugom sam se posvađao radi toga, ali morao sam mu pomoći. Taj mu je auto ostao, nisam tražio da ga vrati, ako se ne varam, vozi ga i danas. Naš je odnos ostao prijateljski, svako malo se čujemo, puno je ljudi iz Svetog Martina s njim u kontaktu, pošalje ulaznice, jednom je dečku darivao dres. Mario je profesionalan tip, ali i jako emocionalan, može eksplodirati u trenutku. Imali smo svakakvih situacija. Znao je burno reagirati prema nekim igračima. Inače, brat mu je svećenik, izuzetan čovjek. Mario je dosta okrenut Bogu, ali to ne pokazuje. Pozitiva brata prema njemu za mene je neopisiva. Upoznao sam ga u Poreču kad smo bili na pripremama. Mario je skroman dečko kojega život nije mazio. Da je imao menadžere koji bi ga gurali, mogao je napraviti i veću igračku karijeru. Ne pati na luksuz, što primjećujem kod drugih ljudi sličnog profila. Radio je u Poletu za 1.500 kuna, korištenje auta i tank goriva.

Novinščak kaže da je jako dobar i s Nenadom Bjelicom kojeg također hvali da je "ljudina kao i Kova".

- Mario je maksimalno pomogao klubu. Jedino mi nije obećao da će na proljeće dovesti Dinamo na prijateljsku utakmicu, naime Polet 2026. slavi 60 godina postojanja. Dinamo je već bio kod nas kad ga je doveo Nenad Bjelica, a ogromnu reklamu napravio nam je Memorijalni turnir Vlatko Marković. Zvali su me ljudi iz Europe da je Sveti Martin sad poznat u cijelom svijetu jer mali Ronaldo, sin Cristiana Ronalda, odigrao je prve reprezentativne minute na našem terenu.

Kako gledate na pitanje vezano za njega – ima li karizmu i autoritet za trenera Dinama?

- Autoritet se gradi, on ga ima, ali mora ga još dodatno dograditi, a karizmu imaš ili nemaš. Rekao bih da jednu vrstu karizme ima. Barem je imao kod nas. Divim mu se nakon bolesti jer ljudi su predviđali da mu je to kraj trenerske karijere, a on je pokazao u Slavenu Belupu da je još bolji. Dobar je čovjek i to svi znaju, a to je ujedno i preduvjet da budeš trener. Želim mu naslov prvaka s Dinamom i da uđe u Ligu prvaka, a vjerujem da će to i uspjeti. U svakom je klubu napravio napredak. Dinamo je specifičan jer ga svi gledaju drugačijim očima, međutim sposoban je za veliki rezultat i s njim. Kovačević u Maksimir nije došao da se obogati jer takav način razmišljanja nema veze s njim. Ako će Dinamo znati što želi i podržati ga, napravit će posao. Ja sam dinamovac u duši i to govorim iz srca. Nakon više utakmica čitao sam da se Kovi trese stolac, ali nisu ga maknuli što mi govori da imaju u njega povjerenje.

Je li se promijenio otkad je u Dinamu?

- Prema meni i mojim ljudima iz našeg mjesta nije se promijenio ništa. Javi se na svaki poziv i poruku, nije tip koji bi rekao – ja sam sada trener Dinama, a vi ste selo malo i veselo. Ne zaboravlja što je bilo kad smo bili zajedno. Volio se družiti i kartati belu, imao je svoju kartašku ekipu. Supruga mu je velika podrška, tako je bilo još kad je vodio Polet. Morate znati da je Mario jako emotivan čovjek, plakao je zbog pobjeda, a zbog poraza je bio ljut – zaključio je Novinščak.

Možemo misliti kako je proživljavao ovu jesen u Dinamu, ali na njemu i momčadi je, prije svih, kakav će mu biti nastavak sezone. Oni drže sudbinu u svojim rukama.