Ne uništava Mislav Oršić samo londonske klubove. Ruši on i domaće, jučer je u praktički posljednjim sekundama utakmice postigao pogodak i eto nova tri boda u Dinamovoj ‘bodovnoj kutijici‘. Za još veći bijeg na vrhu ljestvice, već sad izgleda da im svi ostali mogu staviti samo soli na rep. Po tko zna koji puta ‘MO 99‘, već legendarni Dinamov napadač postao je Modri junak. Već je to standardna priča, ‘stari-novi‘ heroj Dinamovih pobjeda uglavnom je isti. Sad je u nekoliko dana svojim majstorstvima srušio Chelsea za jednu od najvećih pobjeda u plavoj povijesti, a jučer je, kad se činilo da Dinamo ne bi gol zabio da se igra još nekoliko dana, šokirao Goricu u samom smiraju utakmice. Kad ima takvog igrača onda Dinamo pobjeđuje i kad ne igra dobro. A jučer u Turopolju Dinamo nije igrao dobro.
Mučili su se Modri, odnosno mučila ih je Gorica kao vrag griješnu dušu. Makedonski trener Igor Angelovski jako je dobro posložio taktičke ‘puzzle‘ svoje momčadi, Gorica je bila agresivna, pokretljiva, brza, znala je kako se obraniti. Modrima uopće nije dozvoljavala da se približe vratima, držala je Čačićevo društvo daleko od svog vratara, čak daleko i od šesnaesterca. A znala je i priprijetiti brzom tranzicijom igre. Dva puta bila je u drugom poluvremenu u jako dobrim prilikama, jednom je čisti zicer blokirao Bočkaj, drugi su Modri imali sreće, lopta pucana s pet metara otišla je kraj vratnice. Stalno se čekalo da Dinamo proigra, da pokaže zašto je ujerljivo najbolja momčad u Hrvata.
Međutim, to se nikako nije događalo... Pokušao je iskusni nogomenti šmeker Čačić sa zamjenama, u drugom dijelu je ubacio svoje najveće zvijezde, Oršića, Petkovića, Ademija... Da, izgledalo je bolje nego u prvom poluvremenu, ali daleko od onog na što nas je Dinamo navikao. Modri su prvi put uputili udarac u okvir gola tamio negdje oko sedamdesete minute, taj podatak najbolje govori u kakvim je problemima bio Dinamo kad se radi o igri prema naprijed.
Ali logično je to, ne može se od Dinama u ovako zgusnutom rasporedu očekivati da baš svaki utakmicu bude na najvišoj razini, Čačić jednostavno mora rotirati, nema mu druge, umor prije ili kasnije pokuca na plava vrata. Ovoga puta dečki kojima je dao priliku u prvom dijelu nisu bili na najvišoj razini, ali nikako ne treba smetnuti s uma da je Gorica zaista bila dobra, nije djelovala kao momčad s dna prvenstvene kace. Dinamo je bio slabiji nego inače jer je Gorica bila dobra. Vjerojatno je i zaslužila bod, a ne ovako grozan kraj. Ali na kraju se kao i obično zaboravlja igra, piše se i pamti rezultat. On je opet pobjednički za Modre. Sad se Čačićevi dečki mogu mirno uputiti na San Siro po možda još jednu svjetsku nogometnu senzaciju.