Željko Kopić živio je idilična dva mjeseca na Dinamovoj klupi. Onaj poraz od Hajduka nije toliko išao njemu na dušu, pobjedom nad West Hamom donijela mu je povjerenje svih u klubu i izvan njega pa je izgubio prefiks v.d. ispred funkcije, momčad je krenula u pobjednički niz. Sedam zaredom, čvrsta obrana koja ne prima puno golova, odlična partija i pobjeda protiv Rijeke na startu proljeća, Kopić je bio u pozitivnom ozračju. Međutim, tako je to u Dinamu, brzo se sve okrene, jedan ili dva loša rezultata i već se postavljaju pitanja.

Problemi u igri

Nakon Rijeke je Dinamo odigrao dvije ne tako dobre partije, protiv Istre i Gorice, u kojima jest dominirao, stvarao šanse i promašivao, ali je rezultat na kraju pokrio određene slabosti. U utakmici u Sevilli dojam je bio bolji od rezultata, iako je i tamo bilo jasno da Dinamo ima problema u igri, da previše ovisi o Oršiću, da je malo igrača u idealnoj formi. I onda je došla Lokomotiva, koja je dodatno apostrofirala probleme u igri, donijela određena pitanja i brige Željku Kopiću. Mora Dinamov trener povući poteze i promijeniti neke stvari jer okolnosti to nalažu.

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Prije svega, Kopić mora razmisliti je li sustav s trojicom u zadnjoj liniji uistinu idealan za ovu momčad. U redu, on je donio neke pomake i taj pobjednički niz, no to ne znači da mu se mora robovati i da to treba biti jedini sustav u kojemu Dinamo igra. Pogotovo u situaciji kad Kopić ima očitih problema sa stoperima. Perić je ozlijeđen, Theophile također, Lauritsen je protiv Lokomotive ipak pokazao da je daleko od svojih najboljih izdanja, Dilaver je također uglavnom u drugom planu.

Isto tako, igrajući s tri stopera, gubi Kopić jednog igrača u sredini terena, a vidi se da taj jedan veznjak nedostaje u Dinamovoj igri. Primjetno je to bilo i u Sevilli, gdje je Petković opet bio “desetka”, vidjelo se i protiv Lokomotive. Peh na peh, sad je Kopić izgubio i dvije važne karike, Ivanušeca, izgleda i Ademija, tu bi rupa mogla biti još veća i treba Dinamov trener “izmisliti” neko rješenje u veznom redu. Problem je što Kopić, vjerujući čvrsto uskom krugu igrača, još nema jasnu sliku kome bi trebao dati više povjerenja. Što je s Bulatom, što je s Tolićem (Lokomotivu je propustio zbog kartona), treba li “mali” Baturina dobiti više minuta kad je već stalno s prvom momčadi, je li vrijeme da Franjić opet postane zadnji vezni!? Jednostavno, Kopić treba nova rješenja u tom dijelu terenu, ne može ovisiti samo o Ademiju, Mišiću i Ivanušecu, ubacujući povremeno Gojaka kad je netko od njih trojice izvan stroja. Pogotovo sad, kad je kadar sužen ozljedama, mora Kopić pronaći neko novo ime, nekome dati šansu da se nametne.

Oršić strši

O napadu i ofenzivnom dijelu već smo puno toga i napisali. Mislav Oršić strši kao jedina svijetla točka, ne može Dinamo ovisiti samo o njemu i njegovoj inspiraciji. Petković, opet ne znamo je li “desetka” ili “devetka”, već je toliko puta ispričana priča, hoće li se probuditi ili definitivno ugasiti? Deni Jurić zasad se ne pokazuje kao pojačanje u pravim utakmicama, Komnen Andrić se još nije oporavio. Što je s novopridošlim Emrelijem, možda je i on trebao dobiti koju minutu protiv Lokomotive, da se što prije adaptira i uđe u ritam utakmica. Također, gdje je nestao Luka Menalo? Bio je ponajbolji igrač priprema, nametnuo se na desnoj strani, igrač je koji je zabijao i često bio u završnici. A na proljeće još nije dobio niti minutu!? Ispred njega je sad i Dario Špikić, ali niti on se ne može pohvaliti bajnom minutažom.

Kopić dosad nije bio sklon prevelikim promjenama, težio je standardizaciji, što možda nije loš put kad ima na okupu kompletnu momčad i kad su svi u svojim najboljim izdanjima. Ali, u situaciji kakva je sad u momčadi Kopić mora razmišljati o promjenama i to, sustava, načina igre, igrača. Jer, rezultatska krivulja krenula je prema dolje, a da se tako ne nastavi treba na vrijeme reagirati.