Prošarali smo malo meridijanima i paralelama planeta, prešli kartu svijeta uzduž i poprijeko s ciljem pronalaska nogometnog kluba dominantnijeg od Dinama u eri prvenstva samostalne Hrvatske. Istraživanje je dalo zapanjujuće rezultate. Od Fidžija do Farskih Otoka, od Tonge do Mongolije, ma na cijelom svijetu ne postoji nogometni klub koji je od 1992. godine, kad je održano prvo službeno izdanje ligaškog natjecanja najboljih hrvatskih nogometnih momčadi, osvojio više naslova prvaka svoje države od zagrebačkog Dinama!
Ova sezona mogla bi biti iznimka, Zagrepčani su polusezonu završili tek na trećoj poziciji i postavlja se pitanje hoće li njihova dominacija ipak malo zgasnuti. Vodeći Hajduk ima veliku šansu, ispred Dinama je i Rijeka, je li 2024. doista ta godina kad će netko stati na kraj zagrebačkoj sili?
Dvostruko prvenstvo
Društvo iz Maksimira slavilo je 24 puta u 32 održana prvenstva, dakle, čak 75 posto hrvatskih titula završilo je u Dinamovoj riznici. Najbliži je gibraltarski dominator Lincoln Red Imps, klub kojeg su dvojica policajaca osnovala 1976. pod imenom Blue Batons. Te plave palice u zadnju 31 godinu “istamburale” su konkurenciju 23 puta, a možda bi i dostigli kolege iz Zagreba da im ligaška sezona 2019./20. nije poništena zbog koronavirusa.
Nikad nećemo saznati, ali Dinamo mora paziti, Lincoln mu opasno puše za vratom. Da ih 2017. Europa FC nije senzacionalno iznenadila kao i Rijeka tada Dinamo, već bi bili izjednačeni. Od 2003. do danas Lincoln je prvak bio 19 puta uz tu jednu Europinu titulu i jedno nikad završeno prvenstvo...
Jako blizu je i najtrofejniji grčki klub Olympiacos s 22 titule od 1992. godine. Ima velikan iz Pireja ukupno 47 naslova prvaka, no malo su zastali i u posljednjih šest sezona slavili su tek tri puta. S Olympiacosom se prošle sezone mogao izjednačiti Esperance de Tunis, jedan od najvećih afričkih klubova, no tuniski naslov osvojio je Etoile du Sahel.
Do 21. naslova prvaka, počevši sa za Hrvatsku posebnom 1992. godinom, protekle sezone došla su tri kluba. Uz puno sreće Bayern, kojeg je do 11. titule zaredom “korektno” pogurnuo najveći rival Borussia Dortmund. Na istoj je brojci i moldavski gazda Šerif, klub kojeg se zagrebački navijači dobro sjećaju, koji je proslavio osmi naslov zaredom, kao i slavni ruandski APR, punog imena Armee Patriotique Rwandaise Football Club. Vojni klub iz Kigalija osnovan je tek 1993. kao momčad Ruandskog patriotskog fronta i od tada mu se suparnici u prvenstvu uglavnom sklanjaju s travnjaka. U sezoni 2022./23. svoj je 21. naslov od 1992. upisao i egipatski Al Ahly, najtrofejniji afrički klub.
S Dinamovom dominacijom se ne može nositi ni klub punog naziva Association Sportive des Employes de Commerce Mimosas, najtrofejniji klub Obale Bjelokosti i ponos Abidjana. ASEC je poznat kao proizvođač sjajnih nogometaša, primjerice, Kolo i Yaya Toure, Salomon i Bonaventure Kalou, Emmanuel Eboue i Gervinho samo su neki od igrača koje je izbacila ugledna nogometna akademija Mimoza, koja je nekad surađivala i s Dinamovim dobrim poznanikom Beverenom.
Ispod Dinama je i Rosenborg, čija su vremena vladavine Norveškom ipak prošla. Na 20 je naslova u HNL-eri i Kidus Giorgis, Saint George ili Sveti Juraj, kako vam drago, prvi etiopski klub osnovan 1935. kao simbol etiopskog otpora protiv talijanskog okupatora. Čak ni najtrofejniji sjevernokorejski klub 4.25 (u prijevodu 25. travnja, prema datumu osnutka Kim Il Sungove revolucionarne armije) iz Pjongjanga, klub koji kontrolira Ministarstvo narodnih oružanih snaga, nije se sa suparnicima u zadnja tri desetljeća obračunavao brutalno kao Dinamo.
Postoji, doduše, jedan klub koji je osvojio više od naslova od Modrih, ali ga zbog fair-playa ne možemo svrstati ispred njega. Club Deportivo Olimpia iz Tegucigalpe, glavnog grada Hondurasa, u prosincu je proslavio svoj 27. naslov od 1992. Kvaka je u tome da se u toj državi od kraja 90-ih godina u jednoj “normalnoj” sezoni igra dvostruko prvenstvo, Apertura od srpnja do studenoga i Clausura od veljače do svibnja, te se za oba natjecanja dobiva pehar za naslov prvaka. Da je tako u Hrvatskoj, da se trofej dobiva za svaku polusezonu, Dinamo bi u HNL-u imao 48 naslova prvaka.
Ispred konkurencije
Doista, veličanstveno i zaprepaštavajuće, ovisno iz kojeg se kuta gleda. Dinamo se ovim podatkom može itekako ponositi, biti najdominantnija sila u svim svjetskim ligama otkako se igra liga tvoje države nije neka mala stvar, već čudesan doseg. S druge se strane, jasno, postavlja pitanje “kakva je to liga i kakva je kvaliteta tih ostalih klubova u kojima jedan uzme tri četvrtine naslova u više od tri desetljeća igre?”. Na obje strane vage teški su utezi.
Činjenica jest da je Dinamo dugi niz godina kilometrima ispred konkurencije u domovini čija liga se ne može pohvaliti visokom kvalitetom u europskim okvirima, ali, na primjer, i Bayern vrši sličnu okupaciju Bundeslige, koja je, ako i izuzmemo Bavarce, jedna od najjačih liga svijeta.
Jasno, uvijek će biti priča o nečistoći brojnih modrih titula, pomoći raznih sportskih i nesportskih snaga pri dolasku do trofeja. Ima u njima istine, ima, dakako, i prenapuhanih teza, s kojima se Dinamo želi potpuno diskreditirati. Tako je kako je, i u Hrvatskoj i drugdje, ali činjenica jest da ni Dinamo, ni bilo tko drugi, bez HNL-naslova osvojenog na travnjaku (osvojenog na bilo kakav način) nije ostao za zelenim stolom.