Što će smisliti Ante Čačić? Koja mu je ideja, kako Dinamo zadržati na prvom mjestu u posljednjih pet kola? S kakvom će formacijom igrati do kraja prvenstva, što možemo očekivati u Turopolju, na njegovoj premijeri protiv Gorice? Ono što je gotovo sigurno, Dinamo pod njegovim vodstvom neće igrati s tri stopera u veznoj liniji, odmah će odbaciti onaj Kopićev sustav 3-5-2, koji je bivši trener volio koristiti.
Naime, u svom prvom mandatu u Dinamu, Čačić nikada nije igrao s tri stopera u posljednjoj liniji, a kao izbornik Hrvatske samo se dva puta odlučio za tu varijantu, u prijateljskim ogledima protiv Izraela i Estonije. U Gradskom vrtu je tom formacijom pobijedio Izrael s 2:0, a posljednja trojica bili su Vida, Ćorluka i Lovren, dok je teško stradao od Estonije (0:3), kad su stopere igrali Vida, Lešković i Mitrović. Kao što vidite, Čačić je s reprezentacijom eksperimentirao s trojicom iza samo u prijateljskim utakmicama protiv ipak ne posebno kvalitetnih suparnika. Nikada ozbiljno nije razmišljao o toj formaciji, ta dva slučaja bila su izgleda na neki način - šala.
Omiljena formacija Ante Čačića je 4-2-3-1, makar je znao koristiti i taktički sustav 4-1-4-1. U svom prvom mandatu na klupi Modrih, prvu utakmicu je vodio u četvrtfinalu hrvatskog kupa protiv Istre 1961 u Puli (1:1). Bilo je to prva utakmica četvrtfinala a startao je baš s 4-1-4-1. Evo da se podsjetimo tog sastava na Čačićevom debiju: Kelava - Vrsaljko, Vida, Šimunić. Ibanez - Calello - Tomečak, Badelj, Kovačić, Sylvestr - Krstanović.
Odmah nakon te utakmice, odradio je i svoju prvu utakmicu u HNL-u, na gostovanju protiv Karlovca, uz pobjedu od 3:0. Taktička formacija je bila ista, ali je posve izmijenio sastav, ovoga puta startali su: Kelava - Vrsaljko, Bišćan, Tonel, Pivarić - Leko - Sylvestr, Alispahić, Badelj, Kovačić - Beqiraj.
Nakon te dvije početne utakmice, još je dva puta igrao u formaciji 4-1-4-1, protiv Osijeka (1:0) i Lučkog (4:0), da bi onda protiv Hajduka u maksimirskoj pobjedi protiv Hajduka zaigrao s 4-2-3-1. Vratio se nakon tog trijumfa u vječitom derbiju u 4-1-4-1, u sljedećih sedam utakmica šest puta je igrao u tom sustavu, samo ga je promijenio u 4-2-3-1 protiv Zadra i tu je pošlo po zlu, završilo je 1:1... Od svibnja 2012. godine definitivno se prebacio na 4-2-3-1, s tim da je u prvoj utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Ludogoreca (1:1) opet vratio sustav 4-1-4-1.
U borbi za Ligu prvaka koju je uspješno okončao protiv Maribora u prvoj utakmici, maksimirskoj pobjedi od 2:1 jedini je put u karijeri kao trener Dinama zaigrao 4-4-2, a u grupnoj fazi Lige prvaka protiv PSG-a u Maksimiru (0:2) je zaigrao s 4-3-3, a na uzvratu i porazu (0:4) u formaciji 5-3-2. Ta utakmica u Parizu je bilo najdefenzivnije izdanje Ante Čačića.
Ima jedna zanimljivost kad se radi o privremenom treneru Dinama. Ako je suditi po prvom mandatu, onda će Modri uzeti prvenstvo. Naime, nakon što je preuzeo Modre, Ante je u HNL-u pobijedio u osam utakmica zaredom!
Redom su padali Karlovac (3:0), Osijek (1:0), Lučko (4:0), Hajduk (2:1), Slaven Belupo (2:0), Varaždin (4:0), Lokomotiva (6:0) i Šibenik (3:0). Gol-razlika je iznosila 25:1! Dakle, kad preuzima Dinamo u HNL-u je Čačić ubitačan. Ovoga puta mu neće biti potrebno osam pobjeda zaredom, bit će ih dovoljno - pet. Možda i manje, zavisno od rezultata konkurenata, Osijeka i Hajduka. U tom već spomenutom prvom mandatu, također je kao i sada imao u Maksimiru za suparnike Osijek i Hajduk, dobio je obje utakmice. Ako sada to ponovi, gotovo je sigurno da će uzeti naslov prvaka. Ne vjerujemo da bi nešto mogli pokvariti Gorica, Lokomotiva i Šibenik.
Ante ima zgodne zasluge za karijere mnogih Dinamovih nogometaša, makar je u svom prvom mandatu trajao na klupi manje od godinu dana. Kad se Arijan Ademi vratio s posudbe u Lokomotivi na ljeto 2012. godine, baš je kod Čačića postao skroz standardni igrač, makar je i kod Vahida Halilhodžića prije odlaska u Lokose već imao obrise standardnog igrača prve postave.
Definitivno je afirmiraob koji je stigao u njegovom mandatu, a kod njega je debitirao i Alen Halilović. Velike zasluge ima i za uspješnu karijeru Josipa Pivarića, kojeg je iznimno cijenio forsiravši ga na poziciji lijevog bočnog, kasniji hrvatski reprezentativac je također debitirao kod Čačića. Ovoga puta ne treba nikoga afirmirati, mora samo - pobjeđivati. Preuzeo je ulogu šok-terapeuta, zadatak mu je samo osoviti poljuljano samopouzdanje momčadi. Ha, tko zna, možda je to i najteži zadatak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....